Ako vas na poslu može zamijeniti student - ionako vam treba dati otkaz

PROTEKLIH desetak dana imali smo cijelu malu aferu oko studentskog rada – te želi se zabraniti, ograničiti, nadzirati, te ne smije biti konkurencija "klasičnim“ radnicima. Ispostavilo se da je pola navedenih tvrdnji oko studentskog rada (onog preko student-servisa) lažno, ali i to da će se to područje još zakonski uređivati. Bilo je i svakakvih komentara, od onih "ne mogu dobiti posao jer poslodavci traže studenta" do toga da neki studenti rade godinama pa to nije "studentski rad“.

Uglavnom, bilo je puno i previše gluposti, slučajno ili namjerno. No da ne bi nekome palo na pamet gluposti provesti u praksu, svakako treba napisati poneku o studentskom radu, pa čak i radu penzionera – kojima je već dvije godine olakšan dostup na tržište rada.

Priče o tome kako netko nekome "krade posao“ su totalna besmislica. Ekonomija nije jednostavno zbrajanje, pogledajte Njemačku, uza svu imigraciju nedostaje im radnika, a mi uz sav odlazak radne snage imamo postotno više nezaposlenih nego Njemačka. Ako stvorite uvjete, radna mjesta se otvaraju.

No osnovno je – ako radite posao na kojem se plašite da vas može zamijeniti student jer je poslodavcu nešto jeftiniji, plašite se osobe bez iskustva, bez znanja, bez mogućnosti stalnog radnog vremena i koji odlazi kada hoće – onda se zapitajte kakav posao radite i što ste od sebe sve te godine napravili ako vas može zamijeniti netko nakon nekoliko dana usputne obuke?

Studenti rade i trebaju raditi

Studenti povremeno rade i trebaju raditi. Radilo se po studentskim ugovorima nekada u Jugi, radilo se i 90-ih, radi se i sada, radi se ne samo u Hrvatskoj, nego i u skoro svim državama svijeta.

Sjetit će se oni koji su prije dvadesetak godina pratili seriju „Beverly Hills, 90210“ kako se i tamo gdje žive bogati Amerikanci uredno ljeti radi ako ste učenik ili student. Mnogi naši dijasporaši će također posvjedočiti kako je u Njemačkoj dečko od 20-ak godina koji u kombiju raznosi boju ili radi sličan manualni, jednostavni posao ponekad – sin gazde građevinske firme.

Studentima, čak i kada imaju plaćenu školarinu novac treba, knjige su skupe, odjeća košta, treba imati i za izlazak i za počastiti društvo. Osim toga, radno iskustvo u tim godinama, makar i nije u struci, vrijedi. Naučite raditi s ljudima, naučite karaktere, naučite kako postoje i dobri i loši ljudi, naučite nešto o radu u različitim timovima… Mnogi poslodavci će radije zaposliti pripravnika koji je radio preko student-servisa nekoliko godina, nego onoga tko je samo studirao. Teorija i praksa zajedno su bolji nego sama praksa. U inozemstvu uredno rade i djeca najbogatijih – upravo kako bi naučila cijeniti novac roditelja. Nema boljeg načina nego se oznojiti za svojih 500 dolara ili eura.

Država potiče studentski rad malim porezima – i to tako upravo treba ostati. Studenti nemaju stalno radno vrijeme, često su nedostupni za vrijeme ispita, često se mijenjaju, poslodavac treba imati poticaj da bi zaposlio studenta, a to je najčešće da ga košta manje nego stalno zaposleni.

Onda se jave neki s idejama tipa "supermarketi zapošljavaju studente umjesto pravih radnika". U čemu je tu problem? Da, za slaganje robe na policama je dovoljan student. Za čišćenje supermarketa je dovoljan student. Za rad u call-centru je dovoljan student. Ako mislite da je budućnost vaše profesionalne egzistencije u nečemu takvom – onda promislite za što ste u životu sposobni. Kako se uopće netko može dovesti u situaciju da nakon 5-10-20 godina staža ne zna ništa bolje od osobe bez iskustva koja povremeno radi?

Studenti nisu konkurencija bilo kome sa zanimanjem ili zanatom

Student može raznositi kutije, ali ne može voziti viličara – za to treba dozvola. Ne smije raditi na visini, ne smije raditi sa strujom. Može zamijeniti vrlo malo zanimanja. Ako se netko s diplomom plaši studentskog rada, kakva je to diploma i znanje?

Studenti nisu konkurencija ni onima bez visokih škola. Biste li dali studentu da vam postavlja pločice u kupatilu? Naravno da ne biste. Danas brojeve majstora-keramičara ljudi razmjenjuju na papirićima kao da su dileri droge jer ih je malo. Obrada drva? Nedavno sam gledao drvodjelju kako radi, pa u rukama se vide godine iskustva, posao je takav da ako nemaš pokoju sijedu u kosi nitko ti ne vjeruje da si dobar. U mnogim firmama studenti ne mogu ni čistiti ništa drugo osim glavnih hodnika i dvorana za sastanke jer radi poslovnih tajni se traže stalno zaposleni za čišćenje ureda. I kada idete frizeru– hoćete li otići kod onoga koji je učenik ili kod nekoga tko radi taj posao godinama?

Neki bar na plaži može zaposliti samo studente, a poneki gaf priučenog konobara će u opuštenoj atmosferi i izgledati zabavno, ali zamislimo nekoga od 20-22 godine u ozbiljnom restoranu, gdje treba znati očistiti ribu ili "upariti“ jelo s vinom te znati kada društvu ponuditi specijalnu bocu od 100 eura. Poslodavac koji tu želi štedjeti i uzme studenta, brzo će osjetiti to da ta odluka utječe na poslovanje. Stavite studenta u kuhinju, baš me zanima kako će ispeći "rare“ ili "medium rare“ biftek bez godina prakse.

Dakle, koga studenti "navodno“ ugrožavaju? One čiji se posao može naučiti za nekoliko dana, primjerice slaganje, čišćenje, javljanje na telefone, prodaja neke generičke robe (kod prodaje odjeće trebate osobu s iskustvom), uglavnom zanimanja za koja treba jasno reći: ako želite pristojnu egzistenciju, bavite se nečim drugim.

Dodajmo i rad umirovljenika

Odnedavno i umirovljenici mogu raditi, do 20 sati, bez da moraju "zaustaviti“ mirovinu. I neka. U Južnoj Koreji imaju cijele tvornice za ljude s preko 65 godina. Smjene su četiri sata na dan, primjerene starijoj osobi, a kažu ljudi ne samo da dodatno zarade, nego su i zadovoljniji od onih koji sjede kod kuće.

Nakon nekoliko godina, statistika iz tih tvornica pokazala je kako taj umjereni rad, primjeren njihovim godinama, ljude čini i psihički i fizički zdravijima. Kakve poslove rade? Uglavnom one s finom mehanikom i slične, "pipave“ stvari za koje ne treba snaga, nego puno iskustva.

Što regulirati?

Ne treba ništa posebno izmišljati – da, neka država nadzire rad. Da, neka država nadzire da se studentski ugovori ne zloupotrebljavaju. Da, neka država kažnjava kada poslodavac želi "pravog“ radnika, ali uvjetuje mu posao "posuđenim“ studentskim ugovorom. Neka država i provjeri ako netko prima zaista neobično visoke iznose. I to je to.

Državu ne treba zanimati radi li student "povremene poslove“ ili cijeli studij plaća tako da radi noćnu smjenu u call-centru cijele godine. Državu ne treba zanimati koja zanimanja radi student – već postoje ograničenja tko smije voziti viličara, raditi na visini i slično, sve je to jasno. Država treba prestati porezno "kažnjavati“ roditelje studenta koji rade, pa više ne mogu biti porezna olakšica studentima.

I da – država se treba uhvatiti pomoći onima koji se plaše studentskog rada. Recimo, omogućiti poreznu olakšicu za dodatno usavršavanje i kupovinu stručne literature.