Audi glasi proizvodnju automobila na pokretnoj traci, evo što uvodi…

Već čitavo stoljeće tvornicama automobila dominiraju pokretne trake. Ali današnji automobili više nisu isto što i Fordov model T pa tako Audi uvodi nešto novo…

Nova tvornica Henryja Forda 1913. u Detroitu je upisana u povijest i ekonomije i automobilizma i industrijske proizvodnje uopće: radnik više ne treba ići tamo gdje nešto mora napraviti nego će ono što treba napraviti – u tom slučaju automobil koji se upravo sklapa, doći do radnika. Produktivnost je eksplodirala, značajno su narasle i nadnice radnicima i bez te revolucionarne ideje ne bi bilo načina da se danas proizvodi 90 milijuna automobila godišnje.

Ali ostanimo baš kod Henryja Forda da bismo pokazali i glavni nedostatak pokretne trake koji se u današnjim automobilskim tvornicama sve više vidi: Ford jednostavno nije htio vjerovati da vozači žele bilo kakav drugi automobil nego što je njegov model T. On se proizvodio gotovo 19 godina i još uvijek su modeli T silazili s Fordovih traka u doba kad su konkurenti nudili mnogo bolje, brže i ugodnije automobile.

A kupci modela T, čak i kada je bila riječ o boji vozila, su za to vrijeme mogli izabrati bilo koju boju – ako je ta boja bila crna. A današnji automobili? Upravo zato predsjednik uprave Audija Hubert Waltl objašnjava: “Samo s jednim, uvijek istim proizvodom, pokretna traka kakva je uvedena prije 100 godina ima smisla. Ali danas naše mušterije žele upravo suprotno od toga: žele da svaki Audi bude toliko jedinstven kao da je to odijelo načinjeno po mjeri.”

U borbi za kupca današnji proizvođači automobila nude sve više modela, izvedbi, motora, opreme… Osobito među luksuznim vozilima praktično više nema dva identična vozila. Jer ako se matematički zbroje sve mogućnosti za na primjer najveći BMW, njegovu “sedmicu”, ispada da postoji preko deset milijuna mogućnosti. Što to onda znači za radnike na pokretnoj traci? Neki automobili će tek proći pored njega jer se u njega ne ugrađuje ono što se radi na tom radnom mjestu – to košta vremena. U neke treba ugraditi sve i svašta i zato treba više posla. Istovremeno, treba stalno paziti da su na raspolaganju svi dijelovi koje treba ugraditi, a kad se mijenja model, čitava tvornica mora stajati, objašnjava Christoph Stürmer iz savjetničke tvrtke Pricewaterhouse Coopers.

Audi je zato krenuo drugim putem koji nas podsjeća na situaciju kada u samoposluživanju krenemo s kupljenom robom prema blagajni. “I tamo će mušterija stati u red koji je najkraći, a kod nas će vozilo koje se proizvodi biti upućeno na postaju gdje je najmanje opterećenje”, objašnjava inženjer koji razvija ovaj koncept, Fabian Rusitschka.

A koncept zapravo podsjeća na doba prije pokretne trake u tvornicama: u velikim zanatskim radionicama su šegrti nosili majstoru ono što treba raditi kad je majstor javio da je spreman za novi posao. Dobrom pomoćniku se nije trebalo ništa ni reći, on je znao kad će neki majstor biti gotov. A današnja računala još bolje mogu znati što, kako i koji od majstora može nešto napraviti i koji ima vremena.

Tako je Audi, umjesto linearne pokretne trake stvorio dvjestotinjak takvih “majstorskih mjesta”, montažnih otoka kojima roboti, odnosno automatizirana vozila donose novu karoseriju u trenutku kad je prethodna završena. Isto tako, roboti će znati koji od tih montažnih otoka mogu potpuno preskočiti: “Mušterija u Africi najvjerojatnije nije naručio grijače u sjedalu, dakle robot preskače tu postaju”, objašnjava Rusitschka. A robot i zna: ako donosi model s dvojim vratima na mjesto gdje se postavljaju brtvila u okovratnik, to će trajati kraće nego kad donosi model s četvorim vratima. Rezultat je jasan: “Gotov automobil će brže napustiti mjesto montaže, čitavo opterećenje je ravnomjernije, produktivnost je veća što znači i da smo na kraju dana proizveli više automobila.”

Christoph Stürmer još jednom naglašava golemu prednost u situaciji kad se u konvencionalnim tvornicama sve zaposlene jedino može poslati na odmor: kad se mijenja model koji će se u toj tvornici proizvoditi. “Ovdje proizvodnja može teći dalje dok se postavljaju nove montažne postaje. Nakon toga se vozila jednostavno upućuju na to novo mjesto. To je izuzetno elegantno rješenje!” Naravno da je takva promjena čitave tvornice izuzetno skupa, ali predsjednik uprave Audija Waltl računa s čak 20% većom produktivnošću: “Ne bismo to činili da se ne isplati.”

Audi je tu daleko na čelu revolucije u proizvodnji automobila: u BMW-u i Mercedesu tek sa zanimanjem promatraju što se dešava, ali ne čine još ništa. I druge marke koncerna VW prvo gledaju taj pokus u Audiju, makar su prvi rezultati i više nego upečatljivi. Novi sportski model R8 u Neckarsulmu se već proizvodi bez klasične tvorničke trake, a sad tako žele promijeniti i svoj pogon proizvodnje motora u mađarskom Györu.

Uprava Audija ne očekuje da će zaposlenici imati bilo što protiv tih planova, jer “svaki radnik na traci odlično zna kakav je to pritisak kad se mora raditi točno u taktu”, objašnjava Waltl. U nekim pogonima Volkswagena je takt dugačak samo 60 sekundi, nakon toga dolazi novo vozilo. U pravilu na radnom mjestu postoji “crveno dugme”, ne samo iz sigurnosnih razloga, već iz razloga kvalitete ako radnik primijeti da nije stigao napraviti posao kako treba. Ali treba mnogo hrabrosti da se taj gumb stisne i onda objašnjava nadzorniku zašto je zaustavljen čitav pogon.

Ovako, na takvim montažnim otocima mogu nesmetano raditi čak i osobe s invaliditetom, bez straha da će bilo koga smetati. I inženjer Rusitschka tvrdi: “Psiholozi tvrde kako je ovaj način proizvodnje mnogo bolji za zdravlje suradnika.” Predsjednik uprave Audija Waltl bi u svakom slučaju rado čuo što bi Henry Ford rekao na takvu novu tvornicu: možda bi se patrijarh američke automobilske industrije u tom slučaju čak odvažio ponuditi model T u još jednoj boji. Ili uvesti luksuznu inačicu koja bi imala čak i brisače stakla.