Bankari su joj se smijali, a danas ima najbolji mali hotel u Slavoniji

Strast i entuzijazam s kojima Osječanka Jasmina Krkić Poznić priča o svom obiteljskom hotelu, toliko su zarazni da se i sami poželite baciti u turističke vode. Smješten u osječkoj Tvrđi, baroknom srcu Grada na Dravi, hotel Maksimilian s godišnjom popunjenošću od gotovo 70 posto bolji je i od mnogih zagrebačkih luksuznih hotela. U čemu je Jasminina tajna?

Nesuđena liječnica, studij medicine nije dotjerala do kraja, nakon desetak godina rada u nevladinom sektoru sredinom prošlog desetljeća odlučila je okrenuti novu životnu stranicu.

'Imala sam želju započeti neki svoj posao. Lagala bih kad bi rekla da sam znala što ću raditi. Volim reći da je mene turizam odabrao. U tom traženju sebe ugledala sam prostor u Tvrđi i doslovce se zaljubila. Tad mi je sinulo što bi željela', prisjeća se Jasmina.

Zgradu staru 150 godina obnovila kreditom u švicarcima

Šarmantnu, ali derutnu zgradu staru više od 150 godina, trebalo je obnoviti. Pokucala je na vrata bankara jer su tad nudili kredite za poticanje malog obiteljskog hotelijerstva.

'Doslovno su se smijali s pogledom vidi ove hoće se baviti turizmom na kontinentu. Govorili su kako to nije za mene već, za ljude na moru. Nakon nekoliko pokušaja odustala sam te sam podigla običan stambeni kredit na 30 godina u švicarskim francima. Mislila sam, ako fulam, barem ću sobe iznajmljivati studentima', priča Jasmina.

'Suprugu je bolje sa mnom nego s Todorićem'

Velika pomoć Jasmini je njezin suprug Vladimir Poznić. Do prije godinu dana bio je pridruženi član njezina tima. Kao inženjer poljoprivrede radio je u velikim kompanijama poput Žita Marka Pipunića, Belja Ivice Todorića (tamo je bio direktor) i Agromeđimurja. 'Napustio je prije godinu dana poljoprivredu i sada radi sa mnom. Znam mu u šali reći kako mu je bolje sa ženom nego s Todorićem', kaže Jasmina.
Ali nije 'fulala'. Sa švicarcima (nedavno ih je konvertirala u eure) obnovila je i uredila četiri sobe i krenulo joj je. Prije tri godine ponovo je obišla bankare. Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR) u suradnji s poslovnim bankama nudila je kredite za žensko poduzetništvo u turizmu s kamatama od dva posto. Iako je od HBOR-a dobila zeleno svjetlo, prva poslovna banka ju je nakon šest mjeseci čekanja odbila. Na sreću, druga joj je odobrila kredit.

S njim je uredila prizemlje u kojem se sada nalaze četiri od ukupno 14 soba, a jedna od njih je prilagođena teže pokretnim osobama. Od istog kredita preuređeno je i donedavno zapušteno i zaraslo dvorište.

'Uložila sam u posao ovih osam godina sigurno između četiri i pet milijuna kuna. Sve što zaradim, ulažem. Renoviranje je dva do tri puta skuplje nego da sami gradite. Pogotovo još jer smo željeli zadržati duh vremena kad je kuća izgrađena. To vam je kao da želite od babe napraviti manekenku', šali se Jasmina.

'Iz Maksimiliana nitko ne smije otići nesretan'

Hotel je nazvala po austrougarskom časniku Maksimilianu Riglu koji se u zemljišnim knjigama vodi kao prvi vlasnik iz 1861. godine.

Formalno Jasmina svog Maksimiliana još nije registrirala kao obiteljski hotel iako zadovoljava sve uvjete. Objašnjava da bi joj to povećalo troškove poslovanja koje ne bi mogla financijski izdržati.

'Da sam na moru, to bih odavno učinila. Ali kad se na kontinentu bavite ugostiteljstvom, morate voditi računa o svakoj kuni. Osim toga, mi ne želimo biti klasičan hotel. Da smo u Engleskoj, zvali bismo se guest house. Ja svakom gostu znam ime, kad jednom dođete, znat ćemo kakvu kavu volite, što jedete za doručak, kakav vam jastuk odgovara', ističe Jasmina.

Njezini zaposlenici – ima ih troje – također su obuzeti tim domaćinskim duhom. Jednom je prilikom Jasminina djelatnica Gordana priskočila u pomoć gošći koja nije imala čime platiti smještaj jer joj nije sjela plaća na tekući račun.

'Gospođi je bilo jako neugodno. Bila je sva rastrojena i uzbuđena. Gordana je izvadila svoj novčanik, platila joj smještaj i izdala račun kako bi gošća mogla pravdati putne troškove. Kad sam je pitala zašto je to učinila, rekla je da iz Maksimiliana nitko ne smije izaći nesretan. Naravno, gospođa je kasnije vratila novac', s vidljivim ponosom priča Jasmina.

Veliki posao s australskim gigantom Intrepid Travelom

Zahvaljujući takvom odnosu prema gostima, veliki joj se broj vraća, a dobre preporuke dovode joj nove. Zbog toga ne čudi popunjenost njezinog hotela od skoro 70 posto godišnje dok je prosječna popunjenost smještajnih kapaciteta u Osijeku samo 30 posto.

Jasmini gosti su ljudi različitih profila. Od cikloturista koji obilaze Europu, stranih i domaći poslovnjaka do običnih turista. Zadnjih pet godina surađuje s velikom australskom putničkom agencijom Intrepid Travel koja joj od travnja do rujna na dva dana dovodi goste iz Australije i Novog Zelanda. Osijek im je jedna od destinacija na putu od Budimpešte do Dubrovnika.

'U ta dva dana organiziramo im izlet na jedno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG), obiđu Kopački Rit i Vukovar. Imali smo velikih problema pronaći OPG koji je bio fleksibilan i spreman u par sati pripremiti sve za 10 do 15 gostiju. Obično je to tako. Puno se priča, a kad tražite čovjeka koji nešto može odraditi, onda je problem', jada se Jasmina.

Alergična je, kaže, na 'famu' kako će doći tisuće stranih turista u Slavoniju, Baranju i Srijem. Osijek dan danas nije dostigao brojke od prije rata kada je imao 100.000 noćenja na godinu, a tad nitko nije pričao o turizmu na kontinentu.

'Prije svega, mi se moramo baviti s tim da nas otkriju Hrvati. Stranci su OK, ali na njima ne možemo razvijati turizam u ovim krajevima. Mi nikad nećemo biti masovna destinacija', misli Jasmina.

'Ne mogu voziti BMW, vozim malu Mazu, ali sam zadovoljna'

Uvjerena je da turizam može biti jedna od djelatnosti koja može zadržati mlade Osječane i Slavonce u Hrvatskoj. Na stotine, možda i tisuće njih je posljednjih godina otišlo trbuhom za kruhom u Irsku i Njemačku.

'Svjedočim tom egzodusu svaki dan. Iz moje ulice u kojoj je šest kuća, iz četiri su mladi otišli u inozemstvo i ostali su samo djedovi i bake. Neka mladi odlaze Irsku ili Njemačku, ali ja želim i da se vrate. I to radno i životno iskustvo onda mogu iskoristiti u domovini. Ugostiteljstvo i turizam su svakako djelatnosti koje nude veliku priliku. Međutim traže i veliko odricanje. Ja i moja obitelj te moji djelatnici možemo normalno živjeti. Istina, ne mogu voziti BMW, već vozim malu Mazdu, ali sam zadovoljna', kaže Jasmina.

U budućnost gleda s velikim optimizmom. Unutar hotela upravo završava vinoteku i kušaonicu sa slavonskim delicijama. Do jeseni bi trebala početi s radom i njezina turistička agencija koja će se baviti destinacijskim menadžmentom. U izradi je i web stranica koja će objediniti sve informacije u Slavoniji, Baranji i Srijemu na jednom mjestu i preko koje će moći bukirati smještaj i izleti, ali po afinitetima.

'Radili bismo s malim grupama i nudili im autohtone proizvode. Znači, ako netko kaže da voli vino, pustolovinu i noćni život, složit ćemo točno takvu turu. Ili tamburicu i ptice. Moći ćete bukirati vaše doživljaje', s velikim žarom objašnjava Jasmina.

A mi smo sigurni da će to i ostvariti.