Bauk “tavanuše” kruži Slavonijom

Da jedno zlo nikada ne dolazi samo, potvrđuje se i u dijelu hrvatske poljoprivrede. Uz već kronično loše financijsko stanje, poljoprivrednu proizvodnju dodatno su pogodili loši klimatski uvjeti. Lošu godinu zaokružuje kišna jesen pa je prevelika vlaga tla onemogućila pravodobno skidanje predusjeva i obradu tla za sjetvu pšenice. Na sve to nadovezala se nova nevolja: dio seljaka svoje je njive zasijao – tavanušom. A što je uopće tavanuša, pitali smo dr. Zvonimira Zdunića, ravnatelja Poljoprivrednog instituta Osijek. “Tavanuša je izraz koji u poljoprivredi označava upotrebu merkantilnog zrna kao sjemena za sjetvu. To je ujedno i kolokvijalni izraz koji upućuje na sjetvu merkantilnog zrna, primjerice pšenice, soje, ječma ali i drugih kultura, umjesto onog dorađenog, kvalitetnog, zdravog, certificiranog i deklariranog. Korištenje tavanuše predstavlja nekoliko koraka unazad u poljoprivrednoj proizvodnji te nas vraća u doba Indijanaca i njihove tehnologije ratarenja”, slikovito je objasnio Zdunić.

EU šumom – Hrvatska drumom
Priče o učestalom sijanju tavanuše sve su glasnije i, nažalost, nisu tek prazne priče. I na nedavno održanom skupu u Osijeku u organizaciji Županijske komore i udruge Hrvatsko sjeme, raspravljalo se upravo o tom problemu. Tamo se čula procjena kako je ove jeseni u Slavoniji i Baranji zasijano oko 800 hektara pšenice sjemenom iz vlastite proizvodnje. Upozoreno je kako takva sjetva krije opasnost povratka prašne snijeti, koja je prije desetak godina nanijela velike štete proizvođačima Baranje i Đakovštine.

Prema riječima Ernesta Nada, voditelja Odsjeka za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK-Županijske komore Osijek, problem je višeslojan. Prije svega, pojedini proizvođači na to su se odlučili gotovo iz očaja. Pogodili su ih krajnje nepovoljni uvjeti privređivanja i povećani troškovi, a u takvim odnosima ljudi posežu i za tavanušom - unatoč jasnim upozorenjima kako to u konačnici donosi bitno manju proizvodnju, mnoge bolesti i moguće zaraze. Na sve to nadovezala se i aktualna situacija s usklađivanjem nacionalnog zakonodavstva s europskim, gdje se pojavljuje pojam farmerskog sjemena. “Međutim, farmersko sjeme se bitno razlikuje od tavanuše”, naglašava Nad.

Zbog ulaska u EU Ministarstvo poljoprivrede priprema pravilnik kojim se dozvoljava sjetva farmerskog sjemena, pojašnjeno je na skupu u Osijeku. No, u pripremi pravilnika struka nije bila konzultirana. To je iznenadilo oplemenjivače i dorađivače sortnog sjemena koji pokušavaju ukazati na sve opasnosti što ih nosi sjetva merkantilnog sjemena, kao i na propuste u pravilniku koji propisuje da se ne mora sijati certificirano sjeme, ali ne i što se smije sijati. U EU-u proizvođači bez dozvole selekcionara (kreatora sjemena) ne smiju sijati određenu sortu, odnosno proizvođaču tog sjemena moraju platiti naknadu. Zakonodavstvo EU-a definira i obveze farmera koji sije vlastito sjeme.

Gubitak prava na poticaj
Ravnatelj Poljoprivrednog instituta Osijek napominje kako je u EU-u dozvoljeno korištenje tzv. farmerovog (ili farmskog) sjemena koje proizvođači mogu proizvesti isključivo za svoje potrebe, ali uz obveznu doradu i plaćanje licencija. To sjeme je, dakle, samo pomoćno sjeme za manja obiteljska gospodarstva koja ostvaruju i skromni godišnji prihod, te se nikada i nigdje ne smije pojaviti na tržištu niti razmjenjivati među proizvođačima. Farmerovo sjeme, za razliku od tavanuše, opterećeno je ulaznim troškovima sličnim onima koje imaju i veliki proizvođači sjemena. Ono je, dakle, dorađeno, zdravstveno ispravno i udovoljava većini parametara kvalitete sjemenske robe propisanih zakonom koje ostvaruje i deklarirano certificirano sjeme. Sve ovo kod tavanuše nije slučaj jer ona predstavlja samo merkantilno zrno bez ikakve vrijednosti kao sjemena za potrebe sjetve. “Naglašavam da je u Europskoj uniji, pored deklariranog i certificiranog sjemena, dozvoljena još samo upotreba farmerovog sjemena, a nikako tavanuše. Postoji vrlo striktna kontrola proizvođača upravo kako bi se izbjegla proizvodnja i sjetva tavanuše umjesto farmerovog sjemena. Zbog niskih prinosa i velikih zaraza usjeva sjetvom tavanuše unazadila bi se poljoprivredna proizvodnja, oštetio državni proračun kao i vlasnici sorti. Kazne za one proizvođače unutar EU-a koji bi se usudili posijati tavanušu su tolike da im nikada više nešto slično ne bi palo na pamet. Jedna od kazni jest i trajni gubitak prava na poticaj za one koji siju tavanušu”, kaže dr. Zdunić.

Dugoročne štete
Štete koje mogu nastati korištenjem tavanuše su goleme, a ugrubo se mogu svrstati u biološke i ekonomske. Kako objašnjava dr. Zdunić, među biološke štete ubraja se i širenje zaraznih bolesti i korovskih vrsta svuda uokolo područja na kojima se sije tavanuša. “To primjerice znači da će susjedna njiva koja je zasijana kvalitetnim sjemenom biti isto tako zaražena zbog prijelaza gljivica i ostalih uzročnika bolesti s njiva zasijanih tavanušom. Ekonomske štete su također višestruke, od povećanja norme sjetve za 50 do 90 posto i rasta svih manipulativnih troškova u vezi s tim, do pada vrijednosti zemljišta na kome se uporno sijala tavanuša zbog mogućeg gubitka prava na poticaj. Čini se, međutim, da pojedinci koji raspolažu s nekoliko stotina hektara zemljišta na koje ostvaruju pravo na poticaj pokušavaju eliminacijom troškova nabave sjemena s jedne strane, te ostvarivanjem poticaja s druge strane riješiti svoje egzistencijalno pitanje kroz jednu do dvije vegetacijske sezone, što graniči sa zdravim razumom, barem kad je u pitanju poljoprivreda”, zaključuje Zvonimir Zdunić.

Jedna od slabijih sjetvi
Prema za sada poznatim informacijama, oni koji su protekle jeseni zasadili pšenicu, sljedeće bi godine doista mogli "omastiti brk". Naime, pšenicom je zasijano jedva nešto više od 100.000 hektara. I uz najbolje uvjete, takva sjetva pšenice može rezultirati žetvom od 500.000 do maksimalno 550.000 tona. Ako znamo da se hrvatska godišnja potrošnja te žitarice mjeri na razini oko 640.000 tona, neće je biti dovoljno ni za domaće potrebe, a pogotovo ne za izvoz.