Bogati toliko da ne znaju što s novcem, ali im svejedno prijete izvanredni izbori

Iako je ekonomski umnogome čista suprotnost Hrvatskoj - stopa nezaposlenosti iznosi tek četiri posto, javni dug je upola manji nego kod nas - Danska, baš kao i Hrvatska, korača po rubu političke nestabilnosti između 'lijevih' i 'desnih'

Udubljeni u natezanja i prepucavanja kojima nas posebno posljednjih godinu dana obilno časte naše političke ‘elite’, nakon već drugih parlamentarnih izbora u manje od godinu dana postoji opasnost da pomislimo da je tolika politička zavrzlama moguća samo kod nas. Ili, eventualno, u Grčkoj. No situacija u kojoj se našla Danska, kojoj također prijete prijevremeni parlamentarni izbori, pokazuje da ipak nismo baš takva iznimka.

Danska, jedna od najbogatijih i najuređenijih država svijeta, na prvi pogled ne bi trebala imati problema. Pa zbog čega bi se onda Danci mogli, tek nešto više od godine dana nakon posljednjih parlamentarnih izbora, uskoro ipak opet naći na biralištima? Vatru je rasplamsao niz reformskih mjera koje je krajem kolovoza najavio danski premijer Lars Løkke Rasmussen, a među kojima se nalazi i prijedlog o smanjivanju poreza na dohodak, kao i najava o podizanju granične dobi za odlazak u mirovinu.

Spomenute reforme usmjerene su u poticanje danskog gospodarskog rasta. Usprkos tome što se nalazi među najrazvijenijim državama, Danska još od krize 2008. i 2009. godine ima problema s održavanjem stabilnosti ekonomskog rasta. Danski je BDP posljednji put porastao više od dva posto još 2006. godine, 2012. i 2013. je čak bio u padu, a u posljednje dvije godine stopa rasta kretala se između jedan i 1,5 posto. Ovakav anemičan rast, koji dosad nisu uspjele ojačati ni neke druge mjere, natjerao je premijera Rasmussena da predloži i smanjenje poreza ne bi li se nekako potaknula potrošnja građana, a time i ekonomija.

Štedljivi Danci zadaju glavobolje svojoj vladi

Koliko su točno Danci nevoljni trošiti, pokazuje i podatak da su krajem srpnja u tamošnjim bankama građani držali rekordnih 893 milijarde kruna (tečaj danske krune i hrvatske kune je otprilike 1:1). Za usporedbu, hrvatski građani u bankama na štednji drže oko 150 milijardi kuna. Razina depozita u danskim bankama je dva posto viša nego godinu dana prije i čak 24,5 posto viša nego prije krize iz 2008. Takva količina novca u bankama pomaže stabilnosti financijskog sustava, no istovremeno je uteg za ekonomiju jer ne potiče potrošnju i rast.

Podaci danskih statističara pokazuju da je u srpnju tamošnja maloprodaja bila za dva posto niža nego godinu dana prije, a prije nekoliko dana je objavljeno i da je povjerenje potrošača u rujnu bilo niže nego u kolovozu. Takve ekonomske prilike nagnale su središnju banku Danske da ovih dana treći put ove godine snizi svoje prognoze za gospodarski rast u 2016. i 2017. Tako središnji bankari sada procjenjuju da će danski BDP ove godine porasti za 0,9 posto, a iduće za 1,5 posto. Obje procjene su za 0,1 posto niže od posljednjih objavljenih u lipnju.

U obrazloženju svojih prognoza u središnjoj banci su rekli da je odluka koju je donijela Velika Britanija o izlasku iz Europske unije zasad imala samo ograničeni utjecaj na dansku ekonomiju, no nedostatak nekvalificirane i kvalificirane radne snage bi mogao ugroziti ionako labav gospodarski oporavak. Guverner središnje banke Lars Rohde izjavio je da je ‘važno da bude dovoljno radne snage kako (ekonomski, op.a.) preokret ne bi posustao’.

Malo je nezaposlenih u državi Danskoj

Njegov stav je jasno razumljiv ako se uzme u obzir to da stopa registrirane nezaposlenosti u Danskoj iznosi tek četiri posto. Dodamo li tome i procjenu da bi proračunski deficit ove godine, prema najnovijim prognozama, umjesto dva posto mogao iznositi tek 0,9 posto BDP-a, da je javni dug tek četrdesetak posto BDP-a (više nego upola manje nego u Hrvatskoj) i da je Danska jedna od samo osam zemalja u svijetu koje pri sve tri najveće kreditne agencije imaju najvišu ocjenu kreditnog rejtinga (AAA), opet postaju nejasni razlozi zašto Dancima u relativno pogodnim ekonomskim vremenima prijete izvanredni parlamentarni izbori.

Za to se potrebno vratiti u 2015. Vlada premijera Larsa Løkkea Rasmussena došla je na čelo države nakon izbora održanih sredinom prošle godine. Izbori su završili vrlo tijesnom pobjedom ‘desnih’ stranaka koje su u parlamentu imale tek jedan glas više od ‘lijevog’ spektra danske politike (90:89). U takvoj situaciji Rasmussenova Liberalna stranka (Venstre, što, paradoksalno, znači ‘lijevo’), koja je po popularnosti zapravo treća u državi, formirala je manjinsku vladu.

Najveće iznenađenje lanjskih izbora bio je rast popularnosti Danske narodne stranke (DF, Dansk Folkeparti) koja je ojačala zahvaljujući svojim antiimigrantskim stavovima. No DF nije bio spreman ući u koaliciju s Liberalnom strankom, pa time ni u vladu, nego su odlučili parlamentarnu podršku vladi davati kroz pojedinačne politike i mjere. Uz zalaganje za strože mjere prema imigrantima i azilantima, jedan od ključnih stavova DF-a je jačanje socijalne države.

Danci žele više poreze!

Tako nešto je u suprotnosti s predloženim smanjenjem poreznog opterećenja jer je za veću socijalnu državu potrebno više poreznih prihoda. Porezno rasterećenje koje je najavio Rasmussen je pak usmjereno prema želji za većom potrošnjom i poticanjem ekonomije te on u tome ima podršku Liberalnog saveza, još jedne stranke s desnog spektra, gdje djeluju i Rasmussenova Liberalna stranka i Danska narodna stranka.

Danska je već dugo vremena poznata kao država s najvećim poreznim opterećenjem u svijetu. Dio ekonomista i političara tako visoku ulogu države u ekonomiji smatra razlogom za to što danski gospodarski rast zaostaje za susjedima Norveškom, Njemačkom ili Švedskom. U posljednjih dvadeset godina, pokazuju podaci Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), samo su Italija i Španjolska među razvijenim zemljama koje čine članstvo OECD-a imale sporiji rast produktivnosti od Danske. Premijer Rasmussen kazao je prilikom objave reformskih mjera da Danci ‘riskiraju da će zaostati i da im djeca neće imati jednaku sigurnost i mogućnosti kao njihovi vršnjaci u Njemačkoj ili Švedskoj’.

Prema prijedlogu, porezno opterećenje bi se smanjilo za one koji godišnje zarađuju manje od milijun danskih kruna (cca. milijun kuna), a najviša porezna stopa državnog poreza na dohodak (Danska ima i lokalne poreze na dohodak) smanjila bi se s 15 na 10 posto. Liberalni savez je izrazio snažnu podršku za snižavanje porezne stope prijeteći da će povući podršku premijeru Rasmussenu ako ta mjera ne prođe. S druge strane, DF zagovara još veću socijalnu državu, za koju je potrebno više poreznih prihoda, pa se neslaganje posebno zaoštrilo posljednjih dana. Kristian Thulesen Dahl, čelnik DF-a, izjavio je kako ‘želi naglasiti da ne postoji garancija da će se sve završiti velikim dogovorom’ te da bi ‘moglo biti neophodno da se javnost uplete kroz parlamentarne izbore’.

Situaciju dodatno komplicira procjena da bi novi parlamentarni izbori donijeli vrlo usku prevagu u korist stranaka s lijeve strane političkog spektra.

Ekonomsko blagostanje, očito, nikako nije garancija za političku stabilnost. Lako mogući izvanredni parlamentarni izbori u Danskoj pokazuju da politička natezanja i prepucavanja nisu samo rezervirana za nas. No svakako bi nam bilo lakše da, kao Danci, imamo devetstotinjak milijardi na računima u bankama. Posebno ako nisu u rukama političara.