ČLANAK: Neplaćanje - moda ili nužda

Poznata je priča o mišu, za kojeg je gazda pripremio mišolovku, s otrovom. Druge su se životinje samo okrenule i rekle to nas nije briga, jer je mišolovka za miša. No, miš je bio mudar i otrov nije pojeo, pirnuo je vjetar, pa je otrov pojela koka. Koku je pojela gazdarica. Za potrebe sahrane zaklali su kravu i gicu. Krava i gica doduše nisu imale nikakve direktne veze s otrovom, no, na kraju priče, ono za što su mislili da ih nije briga ih je jako puno stajalo.

Na ovim našim prostorima postalo je pravilo „kašnjenja“ u plaćanju. Tako je postalo gotovo uobičajeno da vam poslovni partner kojeg ste nazvali zbog potraživanja čije je dospijeće prošlo, odgovori kako trenutno nije u mogućnosti izmiriti svoje obveze. Vrlo vjerojatno istom nije neugodno zbog situacije u koju je doveo i sebe i vas, jer je u situaciji kao i vi da zove svoje poslovne partnere te dobiva onakav odgovor kakav je on dao vama. Nedavno sam čak prisustvovala jednom poslovnom razgovoru u kojem poduzetnik zove svog neplatišu, kako bi se dogovorili oko plaćanja, a ovaj mu odgovara, kako ima srca zvati ga sada kad je na rubu propasti?!

U vrijeme mode neplaćanja postavlja se pitanje svrhe cash-flow-a? Drugim riječima, vaše poduzeće može pratiti svoja potraživanja, ali ostaje pitanje jesu li i u kojoj mjeri sredstva osiguranja naplate, povjerenje i ini faktori značajniji od vašeg dnevnog podatka o dospjelim potraživanjima.

U tim uvjetima većina poslovnih partnera svoje obveze i dinamiku njihovog izvršavanja ne vodi više po kriteriju dospjelosti, te mogućih zateznih kamata u slučaju nepoštivanja dospijeća, nego prema listi prioriteta. Lista prioriteta najčešće je definirana snagom poslovnog partnera, pa se prvo izvršavaju obveze prema državi - porezi, doprinosi, itd., nakon toga prioritete definira opstojnost poduzeća. Drugim riječima poslovni partner koji svojim uslugama/proizvodima može ugroziti opstojnost poduzeća ima nepisano pravo prvenstva prilikom plaćanja. Istovremeno država još uvijek ima moć svoje obveze izvršavati dinamikom koja im odgovara. Tako, na primjer, povrat poreza ostvarujete kada dođete na red, naravno u ovisnosti o brzini obrade porezne prijave za to odgovornih službenika. Nekorektno i nerealno je očekivati da će se prijave obrađivati brže no što se obrađuju, no, država na vrijeme korištenja vašeg novca (jer ga ona koristi dok vam sredstva po poreznoj prijavi ne vrati) ne zaračunava kamatu. No, to je snaga države, ali i svih onih velikih poduzeća koja svojom snagom s jedne strane onemogućavaju poslovnim partnerima da njima zaračunavaju zatezne kamate, jer ih onda te zatezne kamate „koštaju“ gubitka posla, dok s druge strane svoje obveze izvršavaju dinamikom koja njima odgovara.

Do 1989. godine je u Hrvatskoj bio na snazi Zakon o osiguranju plaćanja između korisnika društvenih sredstava koji je predviđao obvezu posjedovanja sredstava osiguranja naplate, u slučajevima kada roba/usluga nije plaćena unaprijed. Navedenim zakonom nastojala se osigurati financijska sigurnost. Danas poslovni partneri sami odlučuju hoće li ili ne koristiti sredstva osiguranja naplate, te se oni gotovo u pravilu koriste samo kod poslovnih partnera s kojima do sada nismo značajno poslovno surađivali. No, ponovno snaga poslovnog partnera isključuje ili uključuje sredstva osiguranja naplate.

I ovdje se vraćamo na priču o mišu i mišolovki. Neplaćanje velikih poduzeća ozbiljno ugrožava poslovanje malih poduzeća, no, opća nelikvidnost nije samo problem malih nego i velikih poduzeća. Propadanje malih poduzeća, podiže razinu nezaposlenosti, smanjuje se kupovna moć, time i potrošnja, a velika poduzeća koliko god bila snažna i jaka, vrlo često svoju snagu grade iz kredita. Krediti jednom dolaze na naplatu, a veliko je pitanje hoće li tada ova poduzeća uistinu biti toliko jaka i snažna da se sa svojim obvezama mogu nositi.

Ekonomski oporavak, izlazak iz krize, moguć je onda kada u poslovnoj praksi uistinu budu funkcionirali zakoni društveno odgovornog ponašanja. Zakonska forma postoji, no, poslovna praksa, javna osuda, te snižavanje praga tolerantnosti prema neplaćanju uvjet je njegovog rješavanja. U trenutku kada novčani tijek, bude vjerodostojan parametar poslovnog odlučivanja, moguće je donošenje kvalitetnih poslovnih odluka, a ovakva situacija je moguća tek kada neplaćanje ne bude pravilo, nego izuzetak.

*Stavovi autorice ne odražavaju nužno stavove njezinog poslodavca.
Autorica je stručni savjetnik za analitičko-planske poslove u službi za javne financije Osječko-baranjske županije.