ČLANAK: Odvažnost nade u Hrvatskoj

U svojoj knjizi istoimenog naziva Barack Obama govori o svojim iskustvima nakon spoznaje svoje osobne želje za ulazak i aktivno bavljenje politikom. Iako je čitava knjiga vrlo zanimljivo štivo, te pokazuje život političara kroz oči političara, ono što mi se čini najinteresantnije za običnog građanina, je želja svih nas da se političari ulaskom u žrvanj politike ne promjene u odnosu na one osobe kojima smo dali svoje povjerenje.

Analizirajući povijest politike u Americi, od vremena "otaca utemeljitelja" do danas, Obama daje argumente svom ulasku u politiku, te se iskreno nadam kako će njegov stav uvažavanja tuđeg mišljenja, oštrog i argumentiranog branjenja vlastitog stava, ali i spremnosti da se povuče i prizna izostanak ispravnosti istog, zadržati u cijelom svom mandatu, te tako kao jedna od najznačajnijih osoba današnjice svojim primjerom potaknuti kako političare tako i glasače na preispitivanje sustava vrijednosti.

Govoreći o razlici bavljenja politikom nekad i danas on govori o praksi koja je prestala živjeti. Naime nekada su se političari različitih političkih uvjerenja nalazili na večerama, gdje bi onda razmjenjivali mišljenja. Nekad su političari bili manje podložni utjecaju interesnih skupina koje ih financiraju, a više općem dobru. Danas te večere izgledaju malo drugačije. No, život je vrlo složena priča i ponekad se stvari poslože suprotno zdravoj logici, a nama preostaje u danim okolnostima reagirati na način koji smatramo najprimjereniji. Na kotaču vremena ostaje vaga jesmo li ili možda nismo donijeli ispravnu odluku.

Razmišljajući o aktualnim događajima, ne možemo ne dotaći se premijera u ostavci Sanadera. Njegov je odlazak prošao bez jasno naglašenih argumenata, čime su otvoreni prostori za različite procjene i spekulacije. No, mislim da Hrvatska ima daleko veće probleme baviti se premijerom u ostavci Sanaderom.

Tijekom 2009. godine doneseno je niz pogrešnih poslovnih odluka, a na makroekonomskom planu, svaka poslovna odluka ima dalekosežne posljedice. Unatoč evidentnim pokazateljima kako će 2009. godina biti teška godina, Vlada je krajem 2008. prilikom donošenja državnog proračuna donijela niz pogrešnih odluka. I iako se sada čini nepravednim govoriti o proteklim bitkama, analitičari su upozoravali što će se dogoditi, no njihova upozorenja nisu ozbiljno shvaćena.

Onda smo se za potrebe izvršenja plaćanja ino-duga zadužili kod domaćih banaka i tako blokirali kredite jako potrebne realnom sektoru. Pa, smo tu obvezu vratili plasiranjem euro-obveznica, a banke su trebale plasirati sredstva u realni sektor, ali koji? I tako svakim danom situacija je sve lošija i sada smo pred novim rebalansom.

No, ono što se stalno javlja i provlači kao problem je rebalans na rebalans bez jasne vizije. Takav način promišljanja nije dobar za Hrvatsku, jer ne nudi strategije i mjere po kojima bi mogli krenuti prema naprijed. U cijeloj priči iskristalizirao se problem stručnosti. Hrvatska ima puno stručnih kadrova, koji mogu i znaju bolje, samo što, oni uglavnom nisu na mjestu s kojeg mogu nešto promijeniti.

I ovdje dolazimo na odvažnost nade. Možda sam utopista, ali doista se nadam da će Hrvatska jednom napraviti selekciju vrijednih, sposobnih i vrsnih stručnjaka i s njima nastaviti dalje. Obama navodi kako je izuzetno važna osobna odgovornost, svakog pojedinca, takvim odnosom prema poslu riješio bi se bitan dio problema. Kada bi nova premijerka izabrala tim ljudi kao što su Rohatinski, šanse za izlazak iz krize bile bi bolje. Ne kažem da svaka njihova sugestija mora apriori biti prihvaćena, ali s obzirom na iskustvo i renome koji imaju sasvim sigurno predstavljaju osobe čije mišljenje treba uvažiti i sasvim sigurno nisu jedine osobe čije mišljenje treba uvažiti, što smatram neprimjerenim navoditi sva imena.

Nije dobro izdvajati se iz regije podizanjem carina, jer dugoročno izazivaju reakciju druge strane, te tako prekid ili narušavanje suradnje. Promišljenije je izabrati kompromis, dogovor, arbitražu kao rješenje. Pa, nije moguće da nas svi hvale, ali nas nikako ne primaju u Europsku uniju pa smo se već "srozali" na nivo dama upitnog morala, samo da nas prime. Nije moguće da su svi naši susjedi loši, a samo mi pametni, dobri i pošteni. Nije moguće da nam dobro ide, a pada nam rejting. Čini, se da ipak i mi nešto griješimo. Priznajmo to onda, priznajmo onda koliko (ne)znamo, jer samo tako možemo početi učiti i otvoriti prostora drugima da nas uče.

Bez tima stručnjaka, koji će ponuditi konstruktivna rješenja, Hrvatska je danas pred MMF-om, u vrlo lošim odnosima sa susjedima, koje ne može promijeniti, lošim prognozama za punjenje državnog proračuna. Drugim riječima na koljenima.

Ako je Obama kao afroamerikanac, uspio postati prvi državnik svijeta, možda ima nade i za Hrvatsku i neke nove Obame, neke nove ljude koji će vlastite interese staviti iza općih.

*Stavovi autorice ne odražavaju nužno stavove njezinog poslodavca.
Autorica je stručni savjetnik za analitičko-planske poslove u službi za javne financije Osječko-baranjske županije.