Danijela Rosman: Suša nam nije naštetila, s prinosom ekološke lijeske jako smo zadovoljni

Berba lješnjaka na OPG-u Rosman u punom je jeku. Iako su brojni proizvođači ove orašaste kulture zabrinuti za ovogodišnji urod zbog sušne godine, Danijela Rosman kaže kako su oni jako zadovoljni postignutim.

"Jedanaesta je godina kako ga imamo i jako dobro napreduje s obzirom na to da je ekološki, s ničim ga ne tretiramo, ne špricamo i sve radimo ručno“.

Prvi urod nakon pet godina
Iako to tako ne izgleda, ova kultura zahtijeva cjelogodišnju brigu, a košnja trave i orezivanje samo su neke od aktivnosti koje proizvođače dovodi do finalnog proizvoda. Imaju oni 150 sadnica oraha i 1.000 sadnica lješnjaka o kojima brine čitava obitelj.

"Ima jako puno posla. Tijekom jeseni i proljeća osim lješnjaka moraju se rezati i mladice“, objašnjava sugovornica podsjećajući kako se prve plodove kod ove biljke čeka barem pet godina. Preporuka je, ističe, nakon što se posadi prve četiri godine skidati plodove kako bi se lijeska što bolje ukorijenila i više išla u rast. "Tako da bi rod krenuo kako spada“, kaže.

Osvrnula se i na ovogodišnju sušu koja ovoj biljci nikako ne odgovara, a kako je izglednije da će se takva ljeta nastaviti, imaju u planu krenuti s navodnjavanjem.

"Pričali smo s drugim proizvođačima, svi su zabrinuti. Kod nas se pak ove godine vidi puno veći urod lješnjaka nego lani. Orah je smlatio mraz u proljeće tako da od njega ni ove godine neće biti ništa“, otkriva sugovornica.

Prodaja na kućnom pragu
Nakon berbe idući korak je sušenje koje traje dva do tri tjedna. Zatim ide krckanje, sortiranje i na kraju pakiranje i isporuka.

Kupaca im, naglašava, ne nedostaje, a prodaja na kućnom pragu najbolje funkcionira. "Sav ode na maloprodaju, a ljudi su jako zadovoljni kvalitetom“, dodaje.

Ekološki uzgoj i zajedništvo ono je što karakterizira plantažu ove obitelji. Desna ruka Danijeli je kći Hana kojoj rad ne pada teško.

"Godinama već radimo i naviknuli smo se. Prije je bilo svađe, nije nam se dalo. No, vidjeli smo kako biznis ide i shvatili da moramo ostati i pomoći. Još bi se mi i proširili, ali nemamo vremena, snage i pomoći“, zaključuje Hana.