Domagoj Vida ih je pogurao, a onda je došla kuga: 'Ako proizvod ne valja, ne pomaže ni Ronaldo'

Kad 'odrola' film unatrag deset godina, ne bi mu ni na kraj pameti bilo da će završiti u svinjogojstvu. Prijatelji su krenuli u taj posao kao da im je hobi, iz čiste zabave, s tri krmače, bez nerasta, a sada rade na farmi s ukupno 1350 svinja i sto grla stoke

'Ni na kraj pameti mi nije bilo da ću raditi sa svinjama', vrti Dimitrije Simonović film do 2014. godine, kada je s prijateljima krenuo put Kijeva, u kojem je tada živio i nogomet igrao njihov prijatelj iz školske klupe i s nogometnog travnjaka NK Jedinstvo iz Donjeg Miholjca, hrvatski nogometni reprezentativac Domagoj Vida.

Vatreni ih je tada 'pogurao' misleći da će uložiti novac u kafić, a ne u svinje. Posao se raširio, buja, a na pragu prve jubilarne desetoljetke imaju 1350 svinja i sto grla stoke. I to ne bilo kakve, nego one autohtone, rijetke pasmine: crne slavonske svinje i slavonsko-srijemskog podolca.

S obzirom na afričku svinjsku kugu, koja je poharala Vukovarsko-srijemsku županiju, dolazimo samo do ulaza na rasplodnu farmu svinja, odakle je cijela priča 'Sina ravnice' i krenula, u Cret Viljevski. Dalje se ne smije.

'Kako se nosite sa zarazom koja bukti u dijelu Slavonije', pitamo Simonovića koji s bratom Draganom i prijateljem Lukom Mandićem vodi cijeli posao, a jednom tjedno putem Zooma o planovima, proizvodnji, investicijama i svemu važnom oko posla razgovaraju s Vidom.

'Prodaja nam je još bolje krenula. Cijene divljaju jer nema robe na tržištu. Svinja je sve manje. Svaki dan sve više zovu', kratko nam odgovara s farme na kojoj crne slavonske svinje slobodno hodaju ograđenim pašnjakom. Ondje su i radovi u punom jeku. Podiže se dodatna zaštita.

'Orijentirani smo ovog trenutka više na sprječavanje širenja zaraze i podizanje standarda higijene, a uvodimo još rigoroznije uvjete', opisuje nam situaciju.

'Kuga je opasna za svinje. Kod nas na farmama one su zdrave. Na farmi u Ivanovu uz svinje smo uveli i goveda. Kupili smo ih i širimo proizvodnju jer - ne daj Bože da se nešto dogodi. Ne može ti nitko naplatiti i nadoknaditi ono što si radio sa životinjama posljednjih deset godina', jasan je Simonović.

Kaže, svakodnevno ih zovu farmeri s područja Vukovarsko-srijemske županije. Već se najavljuju i bilježe za nazimice za godinu dana, kada im isteknu zabrane.

'Prije su se svinje mogle držati u svakoj šupi, ali u Europi ne može biti tako. Sve je propisano i regulirano. Uvjeta se moraš strogo pridržavati. Bolest se po Europi širila među populacijom divljih svinja, a kod nas, u Hrvatskoj, na farmama. Problem je definitivno nastao zbog ljudskog nemara', govori ovaj građevinar po struci s diplomom. Pet godina radio je u građevinskom sektoru, a onda je došao prijelomni trenutak, u kojem su morali odlučiti u kojem će smjeru krenuti s poljoprivrednim biznisom što se počeo razvijati. Hoće li ostati na razinama hobija ili će se uhvatiti u koštac i ozbiljno nastaviti dalje. I - prelomili su.

Prije dva mjeseca kupili su cijelo stado crne slavonske svinje od Belja.

'Došao je trenutak u kojem im je postao prevelik rizik držati svinje na otvorenom, a core biznis im je bijela svinja. Od njih smo kupili oko 1000 komada, zbog toga smo uzeli još jednu farmu, u Ivanovu, i tamo ih zatvorili. Kuga je već tada divljala, sada je u stagnaciji', kaže.

Orijentirani isključivo na gotovo zaboravljene pasmine stoke, uz svinje, na farme su uveli i podolca. Na stanju, kaže Dimitrije, imaju sada 43 ženke. Obrađuju za svoje potrebe i 140 hektara zemlje. Dalje se, napominje, ne bi širili.