Dvostruko više bolovanja u državnim tvrtkama nego u privatnim

Dijagnoza je još nepoznata, ali sve upućuje na to da neka misteriozna pošast hara državnim i javnim sektorom te državnim poduzećima. Tako bi se barem moglo zaključiti iz rekordnih statistika bolovanja. Dok je prosječan radnik u privatnom sektoru tijekom 2024. godine uspio sakupiti oko 11 dana bolovanja (računajući i na teret poslodavca i HZZO-a), u državnim tvrtkama ta je brojka gotovo dvostruko veća - 21,8 dana.

Neobična bolest, koju karakteriziraju napadaji kašlja uoči praznika, kronični umor nakon godišnjeg odmora i iznenadna slabost petkom ili ponedjeljkom, očito je raširena. U državnoj upravi, primjerice, zaposlenici su na teret poslodavca u prosjeku bili na bolovanju 8,9 dana, dok je u privatnom sektoru taj broj tri dana manji – 5,8 dana.

Rekorderi? Državne tvrtke. Radnici Hrvatskih šuma lani su na teret poslodavca prosječno koristili 12,9 dana bolovanja, a odmah iza su djelatnici Hrvatske pošte s 12,4 dana. Po broju dana bolovanja na teret HZZO-a prednjači Jadrolinija s 16,7 dana, a u vrhu je i ponovno Hrvatska pošta s 16,1 danom – što je čini apsolutnim rekorderom po ukupnom broju dana bolovanja (na terets poslodavca i HZZO-a): 28,6 po zaposleniku.

Ako se pogleda koliko se godišnjeg odmora ostvaruje kroz bolovanja, moglo bi se reći da smo pronašli domaću verziju skandinavske radne fleksibilnosti – samo bez digitalizacije i efikasnosti.

U deset analiziranih državnih tvrtki s ukupno oko 35 tisuća zaposlenih lani je bilo oko 757 tisuća dana bolovanja. U javnom sektoru, koji je zapošljavao gotovo 189 tisuća osoba, bilo je 4,37 milijuna dana izostanaka s posla, a u državnom sektoru s 57 tisuća zaposlenih, oko 1,5 milijuna dana bolovanja. Usporedbe radi, prema podacima HZZO-a, ukupno je u 2024. na 1,76 milijuna aktivnih osoba zabilježeno 20,8 milijuna dana privremene nesposobnosti za rad.

Analizu smo napravili na temelju podataka deset državnih tvrtki i institucija, podataka HZZO-a te informacija iz javne i državne uprave. Budući da HZZO u svoju statistiku ne uključuje roditeljske i očinske dopuste te rad s polovicom radnog vremena zbog njege djece s teškoćama, dok javna i državna uprava te kategorije računa u bolovanja, za njih smo napravili korekciju. Na temelju podataka HZZO-a o broju korisnika i procijenjenom trajanju prava, izračunali smo da je u 2024. godini ostvareno dodatnih 15,6 milijuna dana odsutnosti temeljem roditeljskih i srodnih dopusta.

Ušteda 1,2 milijuna radnih dana
Te dane smo proporcionalno rasporedili po sektorima i oduzeli od ukupnog broja bolovanja, kako bismo dobili usporedivu "čistu" sliku. Državne tvrtke su nam, uz to, većinom dostavile podatke bez tih dodatnih kategorija. Broj dana bolovanja u privatnom sektoru dobiven je oduzimanjem dobivenih podataka od državne, javne uprave i državnih tvrtki od ukupnih HZZO-ovih brojki za sve zaposlene, no kako nisu sve državne tvrtke dostavile podatke, a analiza ne uključuje ni zaposlenike lokalne samouprave, brojke za privatni sektor su i dalje blago precijenjene.

Zbog tih metodoloških razlika, najpouzdanije je stoga usporediti broj dana bolovanja na teret poslodavca, jer su te brojke temeljene na jedinstvenoj osnovi. I prema tom kriteriju razlike privatni vs. državni sektor ostaju znatne. Zbrojeno, na teret poslodavca državne tvrtke u prosjeku su lani imale 10,1 dana bolovanja po zaposlenom, državna uprava 8,9, javna uprava 6,8, a privatni sektor 5,8 dana.