Etablirani u inozemstvu, gotovo nepoznati u Hrvatskoj. Zarađuju 30 milijuna eura, a tek dolaze u fokus države

U području robotike, industrije koja na valu automatizacije i umjetne inteligencije rapidno raste, Hrvatska na svjetskoj razini ima jake adute. Imala bi ih, doduše, još i više kada bi ta industrija, koja se temelji na znanju posljedično noseći domaćoj ekonomiju visoku dodanu vrijednost, imala sustavnu i jaku potporu države. Ipak, naziru se određene naznake podrške.

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja nedavno je objavilo katalog domaćih proizvođača iz sektora robotike.

Brošura je to koja na jednom mjestu daje pregled kompanija koje se bave tom djelatnošću. Cilj kataloga omogućiti je dodatnu promociju domaćim tvrtkama na stranim tržištima među potencijalnim partnerima i investitorima, kažu iz Ministarstva.

No, katalog daje i pregled industrije. Otkriva da u domaćoj industriji robotike posluju 152 tvrtke koje zapošljavaju nešto više od 2000 ljudi. Ostvaruju više od 250 milijuna eura prihoda, oko 30 milijuna eura dobiti, a čak 45 posto onoga što zarade dolazi sa stranih tržišta.

Ipak, vrlo malo tvrtki odlučilo se priključiti inicijativi Ministarstva gospodarstva i upisati se u katalog. On je, objašnjavaju iz Ministarstva, izrađen u suradnji s Regionalnim centrom izvrsnosti za robotske tehnologije (CRTA), Fakulteta strojarstva i brodogradnje (FSB) u Zagrebu, uz čiju pomoć je utvrđena lista 30 tvrtki koje posluju u sektoru robotike.

“Sva su ta poduzeća kontaktirana s prijedlogom za suradnju te ih je 18 iskazalo interes za predstavljanje”, kažu. Dakle, tek nešto više od polovice kontaktiranih pristalo je biti u katalogu. Među tih 18 su i svjetski poznata imena DOK-ING, INETEC, Gideon Brothers

Većina prihoda od izvoza
Vjekoslav Majetić, osnivač i vlasnik DOK-ING-a, svjetskog lidera u razvoju i proizvodnji robotskih i autonomnih sustava i opreme za posebne namjene, pozdravlja potez Ministarstva. “Dobro je da imamo pregled onoga što se radi i što se nudi u Hrvatskoj u području robotike, i to na jednom mjestu”, ističe Majetić dodajući da bi takve kataloge trebalo tiskati i nadograđivati češće i više.

Slažu se s njim i čelnici AIM-RMLD, kompanije za razvoj i proizvodnju bespilotnih letjelica, te ATINEL-a, varaždinske tvrtke koja se bavi automatizacijom u industriji i zgradarstvu. Milan Domazet, predsjednik Uprave i suosnivač AIM-RMLD-a, kaže da je inicijativom ugodno iznenađen.

“Uvrštenjem u katalog nadamo se da ćemo dobiti nove kontakte, a posljedično i proširiti poslovanje na šire područje Unije”, kaže suosnivač kompanije iza koje je pet godina poslovanja i čiji dronovi nadziru plinovode, dalekovode, pošumljavaju… Smatra i da se kroz katalog odlučilo predstaviti tek pola pozvanih poduzeća zato što su “vjerojatno mislili da od toga neće biti ništa”.

Za razliku od Domazeta, osnivač i direktor ATINEL-a Krešimir Androlić od upisa u katalog nema prevelika očekivanja. “Uzdajem se samo u sebe i napore svojih 38 zaposlenika te znanje i iskustvo koje marljivo gradimo posljednjih 18 godina”, kaže. Njegova tvrtka u Hrvatskoj je gotovo potpuno nepoznata, a radi nevjerojatne stvari. Naime, jedna su od rijetkih kompanija koja razvija tehnologije koje omogućuju automatizaciju industrijskih pogona po modelu ‘ključ u ruke’.

Prepoznale su to brojne svjetske kompanije pa na njihovoj listi klijenata stoje imena poput Daimler Mercedes-Benza, BMW-a, MAGNA-e Graza… Čak 95 posto prihoda ostvaruju na stranim tržištima. “To su klijenti kod kojih si ne možete priuštiti nikakav kiks. Samo jedna pogreška stajat će vas suradnje”, kaže dodajući da je ponosan na svoje inženjere jer su “ambasadori hrvatskog znanja i visoke tehnologije”.

Preferiramo ‘sunce i more’
Takvih je ambasadora u Hrvatskoj apsolutno premalo. Razlog leži i u strateškom opredjeljenju države; važnije nam je poticati more, sunce i rentu – sve što nosi nisku dodanu vrijednost.

Androlić kaže da primjećuje da se domaća industrije robotike posljednjih 15-ak godina dobro razvija, ali ne zahvaljujući ministarstvu ili Vladi. “To je rezultat napora i sposobnosti pojedinaca”, ističe. Kakvu im “podršku” država daje ilustrira činjenicom da ATINEL nije prošao na natječaju ‘Komercijalizacija inovacija’ na koji su prijavili inovaciju vezanu uz razvoj kolaborativnih robota, pa su inovaciju razvili sami i već je prodaju.

Na nedovoljnu podršku države ovom sektoru upozorava i Majetić. Kaže da je tehnološkim kompanijama, posebno na početku poslovanja, najveći problem financiranje. “Tu, doduše, imamo pomoć europskog novca koji omogućuje da se projekti brže razviju”, ističe osnivač DOK-ING napominjući da bi država ovakvim kompanijama itekako mogla pružati veću podršku i to kreditiranjem putem državnih banaka.

“Komercijalne banke ne žele financirati projekte koji nemaju garancije. Mladim inovatorima ruke su stoga vezane jer nemaju novca. Tu bi država mogla podmetnuti svoja leđa, no na Ministarstvu gospodarstva je odluka hoće li potaknuti one dijelove ekonomije koji imaju potencijal stvoriti ekstra dobiti ili nove proizvode”, ističe.

Izradom kataloga država daje mali, neki će reći, kozmetički doprinos. Ipak, nalazimo se u vremenu kada se industrijski pogoni, posebno zbog nedostatka radnika, ubrzano automatiziraju. Posla neće nedostajati.