Gospodarska špijunaža u eri rada od kuće

Rad od kuće tijekom pandemije je dao novu dimenziju zaštiti od gospodarske špijunaže. Koliko dobro su kućni uredi zaštićeni od krađe osjetljivih podataka?

Jedan internetski priključak, jedan WLAN – mnogi priključeni uređaji. U mnogim privatnim kućanstvima je to standard. I dok djeca preko interneta igraju igrice ili gledaju filmove, roditelji su u isto vrijeme priključeni na mrežu svog poduzeća i obavljaju važne zadatke. Svi podaci idu u mrežu preko istog kućnog priključka.

Ovakvo tehničko rješenje u sebi sadrži mnoge sigurnosne rizike, smatra Roland Fell, direktor minhenske tvrtke za kibernetičku sigurnost Dallmeier Systems. „Imate tako dvoje-troje djece koja svojim uređajima surfaju po internetu i svaki od tih uređaja potencijalno otvara vrata za ulazak izvana u kućnu mrežu", kaže Feil. A time i osjetljivim poslovnim podacima poduzeća za koje rade roditelji.

„Na početku pandemije se ovom problemu nije pridavalo previše pozornosti. Jednostavno se htjelo da posao ide dalje usprkos tomu što zaposleni ne dolaze ne posao. No situacija je i dalje vrlo osjetljiva", kaže ovaj stručnjak za kibernetičku sigurnost.

Alarm kod velikog protoka podataka

Osim novih osjetljivih momenata poput prijenosa podataka preko privatnih kućnih mreža i sami računalni sustavi u tvrtkama i dalje ostaju osjetljivi na napade izvana. „Zaštita digitalnih baza podataka i dalje mora ostati zadatak s najvećim prioritetom", kaže Volker Wagner, iz kemijskog koncerna BASF, koji predsjeda Savezu za sigurnost u gospodarstvu.

Jedan od načina kako prepoznati napade na digitalne baze podataka su i programi koji prate protok podataka i reagiraju alarmom u slučaju neuobičajeno velikih protoka podataka što ukazuje na krađu.

Pritom su najosjetljiviji sektori istraživanja i razvoja gdje na raspolaganju stoje rezultati dugotrajnih i skupih postupaka poput tehnologije za proizvodnju cjepiva.

100 milijardi eura štete godišnje

Prema podacima udruge za digitalno gospodarstvo Bitkom špijunaža, krađa podataka ili sabotaža godišnje njemačkom gospodarstvu nanesu štetu od 100 milijardi eura. U pravilu su veliki koncerni s visokim budžetima za obranu od kibernetičkih napada dobro zaštićeni. Gdje još postoji potreba za „naoružavanjem" su srednja i mala poduzeća gdje ukupni financijski volumen ostavlja malo prostora za kibernetičku sigurnost, smatra Michael Kichling s Instituta Maxa Plancka za istraživanje kriminala.

Špijunaža se naravno ne provodi samo preko interneta nego i klasično: preko osoba koje na ovaj ili onaj način imaju pristup osjetljivim podacima, bilo da se radi o zaposlenima ili naučnicima. Klasična mjesta špijunaže su i sajmovi.

Tu su i tajne službe stranih sila. Ovdje pored „dežurnih krivaca" poput Kine, Rusije ili Sjeverne Koreje treba spomenuti i zapadne sile.„Zanimljivo je kako carinici u SAD-u koji put vrlo detaljno pretražuju laptope prilikom dolaska u zemlju. A ne treba zaboraviti ni Francusku koja čak ima i službenu Školu za gospodarski rat na kojoj se školuju državni službenici", zaključuje Kichling.