Hrvatska bi vodu mijenjala za naftu

Počevši od 2015. godine Hrvatska će biti spremna oko jedan posto svoje vode iz bogatih resursa prodavati drugim državama, koje bilježe manjak vode - dio je predizbornog gospodarskog plana HDZ-a, kojim se predviđa da će se odljevom vode iz Hrvatske u budžet natrag slijevati oko četiri milijarde kuna godišnje.

Kako pojašnjava državni tajnik Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Zdravko Krmek, zemljama Arapskog poluotoka, koje su zainteresirane za kupnju naše vode, sirova, tehnička voda prodavala bi se za dolar i pol do dva po kubiku, koliko Arapi sada troše na, ekološki im neprihvatljivu, desalinizaciju mora, dok bi na prodaji pitke vode zarađivali i 300 dolara za kubik. Hrvatska godišnje raspolaže s 26 milijardi kubika vode, a troši oko milijardu kubika. Drugim riječima, vode imamo daleko više nego nam je potrebno, pitanje je samo kako ćemo, i hoćemo li dobro, u budućnosti vodom i gospodariti. Jedna smo od 30 vodom najbogatijih zemalja u svijetu, odnosno treća u Europi, a budemo li svojoj vodi dobar gospodar, napominju stručnjaci, bit će to naš najvažniji resurs koji će odrediti naš geopolitički položaj i značajno utjecati na gospodarski razvoj. Za hrvatsku su vodu, prema riječima državnog tajnika Krmeka, zainteresirani Oman, Katar, Kuvajt i Bahrein, ali i Cipar, Izrael te afričke zemlje. Dostupni podaci kažu da se s deficitom vode već bore Italija, Španjolska i Francuska, s kojima bi se također, kad se za to steknu uvjeti, moglo trgovati. Kad su Arapi u pitanju, koji s vodom kubure oduvijek, u obzir čak dolazi i robna razmjena vode za naftu, pri čemu bi za 150.000 tona vode Hrvatska mogla dobivati oko 60.000 tona nafte. To je, otprilike, 35 posto od količine nafte koju Ina sada godišnje crpi i prodaje u Siriji. Kako predviđaju u resornom ministarstvu, voda bi se iz Hrvatske na Arapski poluotok prevozila u praznim tankerima u kojima nafta otamo dolazi na Mediteran. Jednako kao što je ideja izvoza vode iz Hrvatske stara petnaestak godina, no sada, u predizborno vrijeme, odjednom oživljava, stara je i ideja da vodu mijenjamo za plin, ako izgradimo LNG terminal.

Kad je Katar prije više godina ozbiljno bio zainteresiran za gradnju LNG terminala u Hrvatskoj, jer plina ima u neograničenim količinama, u Dohi, u koju je putovala i hrvatska delegacija, spomenuta je ideja da se, u zamjenu za prirodni plin, u Katar izvozi voda, i to u istim, reverzibilnim brodovima s rostfrei tankovima, koji bi se proizvodili u 3. maju u Rijeci. Hrvatska, kad su njeni prirodni resursi u pitanju, sada već prodaje prirodni plin, i to Talijanima, kojima se 1996. godine tajnim ugovorom obvezala dostavljati plin iz sjevernog Jadrana po nižim cijenama, u zamjenu za tehničku izvedbu plinskih polja. Makar bismo s vlastitim plinom mogli pokrivati i 95 posto domaćih potreba, zbog podjele plina s Talijanima 40 posto plina moramo uvoziti. Donedavno smo plin kupovali iz Rusije, sada ga pak dobavljamo - iz Italije.