Hrvatska industrija mora naći usku tržišnu nišu

Pokrivenost uvoza izvozom u prva tri mjeseca ove godine povećana je na 59,6 posto - izvoz je na početku ove godine porastao 4,8 posto, a uvoz je zbog smanjene potrošnje pao za 10,3 posto.

U Hrvatskoj su se akumulatori proizvodili još prije 90 godina, a sad se proizvode elektromotorni vlakovi za izvoz, na čijem je razvoju radilo 250 stručnjaka iz grupe Končar, a svi bitni dijelovi vlaka su projektirani i proizvedeni u Hrvatskoj. Vladimir Ferdelji, predsjednik udruženja Cro industrije pri HUP-u, kaže da nema ozbiljne industrije bez izvoza, jer je hrvatsko tržište premalo, čak i u segmentu prehrambene industrije za veću proizvodnju. Dodaje da sve veća konkurencija na otvorenom domaćem tržištu tjera domaće industrijske proizvođače da rade sve više, jer su uvozni proizvodi jeftiniji od domaće proizvodnje. Primjerice, Elektrokontakt, na čijem je čelu, opstao je na međunarodnom tržištu na koje izvozi 93 posto proizvodnje, jer je uz automatizaciju proizvodnje jako povećao konkurentnost. S istim brojem zaposlenih, Elektrokontakt proizvodi 15 puta više, napominje Ferdelji. On smatra da hrvatska industrija mora naći usku tržišnu nišu, odnosno prilagoditi se potrebama globalnog tržišta. Elektrokontakt je najveći svjetski proizvođač regulacijskih uređaja za električne štednjake, a dio je velikog koncerna.

Inače, hrvatsko gospodarstvo se prošle godine smanjilo za šest posto. Pokrivenost uvoza izvozom, u prva tri mjeseca ove godine, povećana je 59,6 posto. Hrvatski robni izvoz je na početku ove godine porastao 4,8 posto, a uvoz je zbog smanjene domaće potrošnje pao za 10,3 posto. U novcu, vrijednost domaćeg izvoza iznosio je u prvom tromjesečju malo manje od dvije milijarde eura, dok je uvoz robe iz svijeta iznosio 3,3 milijarde eura. Nakon Ine, drugi je najveći hrvatski izvoznik brodogradilište Uljanik, koje je lani imalo izvoz vrijedan oko 1,31 milijardu kuna, što ga čini iznimno respektabilnom tvrtkom u sektoru posrnule brodogradnje. Svi ostali domaći izvoznici, nakon nafte i brodogradnje, daleko zaostaju, jer im je izvoz nešto veći od milijardu kuna. Najpoznatiji domaći industrijski proizvod, odnosno brend je »Vegeta«, koja je zadržala to mjesto unatoč problemima u poslovanju Podravke.

S druge strane, Munja proizvodi akumulatore 90 godina, što je najdulje u ovom dijelu Europe. Udjel Munje na domaćem tržištu sad iznosi 35 posto, a od nekadašnjih devet proizvođača akumulatora u regiji, ostalo je njih tri. Među rijetkim domaćim izvoznicima treba istaknuti Petrokemiju, Brodosplit, Plivu, Eni Croatiju, Dioki, Tankersku plovidbu, Končar-transformatore, Ericsson-Nikolu Teslu, brodogradilište 3. maj... Najveći su problemi hrvatskih izvoznika visok trošak kapitala, nelikvidnost u zemlji i protekcionizam na stranim tržištima. Udruga »Hrvatski izvoznici« prati, analizira i predlaže mjere za ublažavanje posljedica gospodarske krize, te olakšanje izvoza. Prvi su upozorili na nadolazeću krizu, a zauzimaju se i za smanjenje uvoza te afirmaciju domaćih proizvoda uz striktnu provedbu europskih normi u nadzoru robe koja se uvozi u Hrvatsku.

Predsjednik Uprave Končar-Električnih vozila Ivan Bahun kaže da je prošle jeseni ugovoren i prototip niskopodnog vlaka za HŽ. Vlak će, nakon izvoza u BiH, biti proizveden ove godine, te se nada da će doći do dogovora o ugovaranju serije vlakova za HŽ. To je jedan od preduvjeta održivosti ove industrije, kazao je, napominjući da Končar-Električna vozila zapošljavaju 325 djelatnika te da prosječni prihodi tvrtke u posljednje četiri godine iznose 500 milijuna kuna godišnje. Predsjednik Uprave Končar Elektroindustrije Darinko Bago istaknuo je da razvoj niskopodnog elektromotornog vlaka spada u kategoriju najsloženijih i najsofisticiranijih proizvoda tvrtke te da samo pet zemlja u Europi radi takve vlakove.Hrvatska elektroindustrija je najveća izvozna grana Hrvatske s udjelom od 12,4 posto. Ivan Miloloža, predsjednik Uprave Munje, kaže da u doba globalizacije na tržištu ostaju najveći ili pak lokalni igrači, dok srednji najčešće propadaju.

Hrvatski radnik je znatno manje produktivan u odnosu na zemlje u okruženju, pa imamo skupu proizvodnju, koju poskupljuje i komunalna naknada, cijena energenata i dr. »Istraživanje o učešću rada u cijeni proizvoda pokazuje da u nas udjel rada iznosi 3,86 sati dnevno, dok je europski prosjek 5,90 sati. S takvim udjelom rada ne možete biti konkurentni, odnosno efikasni na tržištu«, zaključuje Miloloža.