Hrvatska može postati važan američki strateški partner u stvaranju nove karte Europe

Ulaznica za novo hrvatsko-američko partnerstvo uklanjanje je blokade s projekta Južna interkonekcija. Političko vodstvo Hrvata u BiH, odnosno Dragan Čović, nažalost, doživljava se kao njegov glavni opstruktor
Saveznici i potencijalni saveznici, baš kao i suparnici i otvoreni protivnici, ubrzano se pripremaju za Trumpovu Ameriku u uvjetima zaoštravanja sukoba i otvorenih ratova između Istoka i Zapada. Jer svima koji umiju čitati procese savršeno je jasno da to više neće biti jednaka utakmica s ponešto izmijenjenim igračima, nego nova igra, s novim pravilima. A gdje je tu Hrvatska i gdje bi mogla biti?

Zahvaljujući strateškom partnerstvu s SAD-om u tri ključna procesa Hrvatska je postala integrirana europska država. No u međuvremenu je zapustila svoje odnose s SAD-om lutajući i tražeći nove strateške partnere od Londona i Moskve do Berlina i Pariza. Zato me obradovala vijest da je premijer Plenković telefonski razgovarao s izabranim predsjednikom Trumpom. Dakako da se u takvim razgovorima ne rješava sudbina svijeta.

Plenković i Anušić razumiju
No to nam šalje poruku da Plenković razumije proces promjene, da želi uhvatiti priključak, kao i da s druge strane postoje otvorena vrata. Jednako su me obradovale poruke ministra obrane Ivana Anušića izgovorene na tribini Hrvatskoga diplomatskoga kluba: da je kraj europskih politika ‘ružičastih naočala‘, da Hrvatska mora žurno unaprijediti svoju obranu te da glavna prijetnja ne dolazi iz ‘srpskog sveta‘, već možda i veća iz mađarske velikodržavne politike. To nam govori da i ministar prepoznaje procese i da je spreman za promjene koje u sljedećem razdoblju čekaju obrambene sustave diljem zapadne alijanse. U hrvatskoj banalnoj političkoj i medijskoj javnosti te su poruke svedene na najbanalniju banalnost. U Plenkovićevu razgovoru s predsjednikom Trumpom nije prepoznato ništa osim želje da se pohvali. A Anušićev je istup sveden na najbanalniju razinu dvorskih igara moći. Ono bitno, dakako, nije ni dotaknuto.

A bitno je da se Hrvatska u tome novom procesu geopolitičkog resetiranja nalazi u vrlo delikatnom položaju: na zapadnom je rubu neintegriranoga europskog područja koje je pod snažnim istočnim utjecajima, što je praćeno i velikodržavnim projektima regionalne razine (Srbija, Mađarska, panislamski projekti). To nosi vrlo visok rizik sigurnosne destabilizacije, ali i ograničenih oružanih sukoba. No Hrvatska ima i vrlo snažan adut za snaženje svoje pozicije u novome geopolitičkom resetiranju Europe pod okriljem Amerike, odnosno Trumpove administracije.