Hrvatska se okreće integriranoj poljoprivredi

Posljednjih desetak godina Hrvatska prihvaća gotovo sve svjetske trendove u proizvodnji hrane. Deset je godina tako razvijala ekološku proizvodnju, koja je trebala biti jedan od aduta s kojom se hrvatska poljoprivreda trebala nositi na zahtjevnom i sve konkurentnijem tržištu.

Međutim, iako je u tih deset godina Hrvatska prošla u razvoju ekološke poljoprivrede sličan put kao i neke sada već prepoznatljive ekološke zemlje, ta je proizvodnja kod nas još uvijek u povojima. U tom se razdoblju naime čak ni stručna a kamoli šira javnost nije dovoljno upoznala sa svim “tajnama” ekološke poljoprivrede, a Hrvatska već uvodi novu, integriranu poljoprivredu. Riječ je proizvodnji koja je sličnija tradicionalnoj poljoprivredi jer dozvoljava uporabu zaštitnih sredstava, ali uz ograničenja.

Integrirana proizvodnja je jeftinija
Prof. dr. sc. Davor Šamota, koordinator udruge za proizvodnju organske hrane Biopa iz Osijeka i kako ga neki nazivaju ocem ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj, podsjeća da je Hrvatska prije deset godina kada se krenulo sa razvojem ekološke proizvodnje imala samo 50 hektara pod tom proizvodnjom a danas je 13.410 ha pod ekološkim oranicama i voćnjacima a 10.000 ha su livade i pašnjaci.

Dr. Šamota napominje da su i ostale zemlje u prvih deset godina razvoja dosegnule razinu od oko 1 posto površina pod ekološkom proizvodnjom. Danas su te zemlje po pitanju ekološke proizvodnje daleko odmakle, posebice Švicarska koja nema uopće konvencionalnu proizvodnju već je od ukupno obradivih površina 20 posto pod ekološkom proizvodnjom a 80 posto pod integriranom. Prema strategiji iz 2005. Hrvatska je do 2015. godine trebala imati pod ekološkom proizvodnjom oko 10 posto od ukupnih obradivih površina. Međutim, prema svemu sudeći, čini se da bi sve moglo ostati na trenutnih 1 posto površina pod ekološkom proizvodnjom. Naime, kako je već navedeno, Hrvatska (opet) prema uzoru na većinu europskih zemalja već u ovoj godini treba dobiti zakon o integriranoj poljoprivredi, gdje proizvodnja nije tako zahtjevna kao kod ekološke, a na tržištu je također cijenjena.

- Uvođenjem integrirane poljoprivrede ekološka poljoprivreda se neće ugasiti, bit će dozvoljena i ekološka, konvencionalna i integrirana poljoprivreda. Međutim, posve je sigurno da će integrirana potisnuti ekološku poljoprivredu jer je prije svega jednostavnija a zbog pojeftinjenja proizvodnje (manje doze pesticida, gnojiva i sličnog) i konkurentnija, kaže dr. Šamota, te navodi kako procjenjuje da će se veći dio ekoloških proizvođača okrenuti integriranoj poljoprivredi prije svih velike tvrtke koje imaju tehnologiju i stručnjake te voćari. S integriranom proizvodnjom, kaže dr. Šamota, već se počelo na području Slavonije u suradnji s talijanskim partnerima. Riječ je projektu Slavonska jabuka gdje će se proizvoditi jabuke pretežito idared sorte pod nazivom Dika.
Što se tiče ekološke proizvodnje, tu je primjetan pad interesa. - Godišnje se sada javi samo oko pet ili šest poljoprivrednika koji bi se željeli baviti ekološkom proizvodnjom. Jedan od razloga tomu jest i neredovita isplata poticaja. Što se tiče tržišta, tu i nadalje nema problema jer su ekološki proizvodi traženi, posebice sezonsko voće i povrće. Najveće ekološko tržište je i nadalje Zagreb, a kad krene turistička sezona otvaraju se i tržišta Rijeke i Splita i cijele Istre, kaže dr. Šamota.

Najviše ekoloških proizvođača u OBŽ-u
Dr. Šamota ističe kako ne trebalo zanemariti činjenicu da se ipak u deset godina učinilo mnogo za razvoj ekološke proizvodnje, donesen je Zakon o ekološkoj proizvodnji, uhodana je procedura oko upisa u Upisnik ekoloških proizvođača, kvalitetno je ustrojen nadzor i inspekcija nad proizvodnjom, a svake se godine povećavao i broj ekoloških proizvođača i površina. U Upisniku je trenutno 677 ekoloških proizvođača. Najviše ih ima na području Osječko-baranjske županije 166, gdje se nalaze i najveće površine pod ekološkom proizvodnjom približno 4.000 ha te najveći broj grla, približno 1.500 od ukupno 2.300 komada, koliko ih ima u cijeloj Hrvatskoj.