Hrvatski kralj egzotičnog voća

Dok hrvatski poljoprivrednici muku muče sa svakodnevicom, Ivan Šulog iz Zagorja našao je recept za bolje sutra. Egzotične kulture izvozi u gotovo sve europske zemlje. Proizvodnjom ne može zadovoljiti potražnju.

Nasadi babaca uskoro će biti spremni za branje. Ova voćka poznata još i kao planinska papaja te kiselkasto- osvježavajućeg okusa tipična je za tropske krajeve, a najveći njezin proizvođač za cijeli svijet je Ekvador. No nasadi babaca iz naše priče nisu u Ekvadoru već u Hrvatskoj i to u Donjoj Bistri i u vlasništvu su Ivana Šuloga.

Nije to jedina egzotična vrsta koju on uzgaja na svom imanju – tu su i indijanske banane, fijoa, kiwano i mnoge druge kulture za koje mnogi u Hrvatskoj nikad nisu čuli, a kamoli ih vidjeli. Upravo zbog toga ovaj poduzetnik s pravom nosi nadimak „kralj egzotičnog voća“.

Velika potražnja na tržištu

Iako je završio elektrotehniku i promet, još od studentskih dana počeo je proučavati uzgoj egzotičnih vrsta, i to sasvim slučajno. „Čekajući ispit na fakultetu kolega je ostavio novine, a ja sam naišao na članak o kiwanu, i vjerovali ili ne, ali tako je sve počelo, a ja sam jednostavno vjerovao da je to to“ -kaže nam ovaj uspješni 44-godišnji poduzetnik, te nastavlja: „Koliko god proizvedem, ne mogu zadovoljiti potrebe tržišta na koje izvozim“.

Svoje prvi zarađeni novac uložio je upravo u kiwano, no prvih šest godina sve što bi proizveo bacio bi, jer nije znao kako ga pravilno čuvati, skladištiti. Sada je pronašao formulu zbog koje je konkurentan na tržištu. Šulogov proizvod daleko je poznat u svim zemljama Europe u koje izvozi, a to su: Nizozemska, Belgija, Engleska, Francuska i Italija. Svaku od namirnica ručno pregleda i pravilno skladišti što garantirano rezultira dugim rokom trajanja. „Poanta je u isporuci tj blizini Hrvatske ostalim Europskim zemljama. Moj kiwano danas se bere, sutra isporučuje, što ne mogu jedine zemlje izvoznice Dominikanska Republika i Novi Zeland, i nema tu puno filozofije", kaže nam Ivan.

Jaka antikancerogena svojstva

Spomenuti kiwano atraktivan je jer jedini ima oleinsku kiselinu, a u Francuskoj i SAD-u njime liječe Parkinsonovu i Alzheimerovu bolest, pojašnjava Ivan te objašnjava zašto se fokusirao na proizvodnju namirnica koje imaju specifična svojstva. Indijanska banana i gaviola imaju jaka antikancerogena svojstva, a on je upravo zato odnedavno napravio plantažu te kulture, i jedini je u Europi. Otkada su prije 10 godina otkrivena ljekovita svojstva indijanskih banana, SAD kao jedini njihov proizvođač, ne mogu zadovoljiti 0,8% svog tržišta. Njena posebnost je i ta da je ne napadaju insekti, a biljka je pravi živi fosil, starija i od pčela.

„A jeste li znali da Usain Bolt svoju brzinu duguje upravo batatu, ili slatkom krumiru kojeg jede pet puta na dan jer batat kroz dug vremenski period konstantno otpušta energiju. Može se jesti i sirov, preporuča se šećerašima, a izblendano lišće batata također je zdrav napitak koji daje mnogo energije“, entuzijastično objašnjava Ivan sipajući kao iz rukava informacije i recepte o svim svojim kulturama, a batat je također jedna od onih koju najbolje prodaje.

Entuzijazam i hrvatski mentalitet

No, iako njegov entuzijazam ne dijeli većina poljoprivrednika u Hrvatskoj, Šulog tvrdi da bi po njegovom receptu hrvatski agrar brzo procvao. Iako ovaj posao radi već dvadeset godina i svima pokušava usaditi svoje znanje hrvatski mentalitet je ono što koči većinu, tvrdi Ivan. „Toliko sam puta držao predavanja i davao savjete ljudima, pa naša cijela zemlja, pogotovo Dalmacija idealna je za ove kulture. Ja ne znam zašto, ali ima nešto u našoj zemlji zašto je baš hrvatski kiwano tako poseban i kvalitetan, no naši ljudi su i dalje skeptični. Oni misle da uvijek netko drugi, pod tim mislim stranac, treba biti pametniji da se toga dosjeti ili isproba, pa će tek onda oni pokušati. Ja lijepo kažem probajte s malim količinama, ali obično sve ostane na ideji ili teorijama, malo ih je koji se odvaže“. Osim plastenika u Donjoj Bistri posjeduje i imanje u Velikim Zdencima, te surađuje s nekoliko kooperanata od Istre do Dubrovnika koji su uspješno ušli u posao sa njim.

Još jedan primjer neiskorištenosti hrvatskih prirodnih resursa je rogač. Šulog je jedini proizvođač finog pudera od rogača, a blagodat hrvatske klime je i u tome što ga bura prirodno mineralizira i konzervira dok ga konkurencija mora pržiti. Koliko je njegovo poduzetništvo prepoznato van granica Hrvatske, svjedoči i činjenica da studenti agronomije iz belgijskog Leuvena dolaze na njegovo imanje, a česti gosti postali su i turisti iz Finske.

Najviše ga ipak brine mentalitet i sumnjičavost ljudi u Hrvatskoj, jer bi, kako tvrdi sve proizvedene količine mogao prodati zbog velike potražnje. Stoga se nada da će možda i ovaj članak, još jedan u nizu o njegovim egzotičnim biljkama nekome biti poticaj na promjenu, baš kao što je njemu bio onaj iz studentskih dana.