Hrvatski paradoks - nedostatak radne snage i pored 300.000 nezaposlenih

Dodatni problem Hrvatske je što ima loš obrazovni sustav koji ne vodi brigu o zahtjevima tržišta.

Iako u Hrvatskoj službeno ima 300 tisuća nezaposlenih, domaće tvrtke sve teže pronalaze zaposlenike. Na okruglom stolu Hrvatske gospodarske komore “Kako hrvatskom gospodarstvu osigurati potrebne radnike, u ponedjeljak u Zagrebu, zaključeno je da se radi o širem Europskom problemu depopulacije i starenja stanovništva.

Neaktivno stanovništvo

Dodatni problem Hrvatske je što ima loš obrazovni sustav koji ne vodi brigu o zahtjevima tržišta, a također tu je i problem slabe mobilnosti radne snage te nedostatak cjeloživotnog obrazovanja zbog kojeg su mnogi srednjovječni građani na burzi često nezaposlivi. Davorko Vidović, savjetnik za radnu politiku i zapošljavanje HGK ističe da je veliki problem što ima malo radno aktivnog stanovništva te da osim 300 tisuića registriranih nezaposlenih u našoj zemlji postoji još barem toliko radno sposobnih ljudi koji su neaktivni.

“Europa će u narednih 20 godina trebati uvesti 30 milijuna radnika. Samim tim i aktualna izbjeglička kriza dobiva neke druge konotacije. Samo Njemačka treba uvesti 500 tisuća radnika godišnje u narednih 35 godina, i to ne za rast nego za puko održavanje sadašnjeg stupnja razvoja. Nedostatak radne snage u zapadnoj Europi je trend od drugog svjetskog rata, a zadnjih godina je ta praksa sve češća i u središnjoj Europi. Konkretno, Češka potrebuje 150 tisuća radnika, Poljska 72 tisuće, a baltičke zemlje po desetak tisuća”, kaže Vidović.

Prema podacima HGK, u Hrvatskoj je službeno podneseno zahtjeva za oko 5000 radnih dozvola za strance. Prošla Vlada je bila teške ruke za izdavanje takvih dozvola te ih je u 2015. izdano tek nešto više od 200. Nada Šikić, ministrica rada i mirovinskog sustava, najavila je da će se preispitati sustav dodjeljivanja kvota za uvoz strane radne snage, no da se radi o osjetljivom procesu s kojim treba biti pažljiv. Ministrica je svijesna da je trend mmigracije visokoobrazovane radne snage iz Hrvatske neibježan, ali isto tako da je nužno omogućiti sektorima poput brodogradnje, turizma i građevinarstva da normalno funkcioniraju.

I dok Europske zemlje vjerojatno najviše računaju na potencijal arapskih radnika, Hrvatska ima sreću, kako navodi sam Vidović, da u okruženju ima zemlje s istim ili sličnim jezikom i kulturnim obrascem od kuda je i do sada tradicionalno crpila radnu snagu - prije svega Bosna i Hercegovina, ali i druge zemlje u susjedstvu. Statistike pokazuju da je najviše zahtjeva za uvoz radne snage, oko 3400 njih, vezano uz brodogradnju, a slijedi građevina s 1400. Darko Pappo, član Uprave DIV-a i Brodosplita, navodi da su oni čak pokrenuli učilište koje bi im produciralo potrebne kadrove, no da ni to ne može zadovoljiti njihove potrebe za stručnom radnom snagom.

Kolektivni ugovor

Isti problem imaju i građevinske tvrtke poput Tehnike i Radnika Križevci. Zlatko Sirovec, pomoćnik direktora Tehnike, ističe da je najveći problem s radnicima u špici sezone, između travnja i lipnja, a kada se zavrašavaju mnogi turistički objekti. Mirko Habijanec, direktor Radnika, mišljenja je da se nedostatak radne snage mora nadopuniti i iz inozemstva, no da bi iz toga trebale biti isključene tvrtke koje ne poštuju kolektivni ugovor. Na tom tragu su i sindikati koji ne odbacju apriori uvoz deficitarne radne snage, no boje se da će to biti uglavnom korišteno za spuštanje cijene rada.