Hrvoje Pavlić sadi klapice, stare sorte trešanja kojima će istražiti i DNK

Iako je OPG Pavlić registriran na roditelje Zagrepčanina Hrvoja Pavlića (34), koji žive na otoku Krku, radišni im sin, diplomirani inžinjer agronomije, ovih dana ima pune ruke posla. U zagrebačkim Šestinama na 1.600 četvornih metara predstoji mu ustroj trešnjika, tamošnjih starih, autohtonih sorti tzv. klapica. Rasle su one u tom kraju dugovjeko, i još ih uvijek ima u Šestinama, a naš ih je sugovornik kaže želio (o)čuvati kao lokalne sorte trešanja.

"Planiram s kolegom istražiti jesu li klapice trešnje više genskih tipova odnosno mogu li doista nositi ime autohtonih nam voćaka, ili je to biljno blago ipak domestificirano” kaže agronom. Kada vremenski uvjeti to dozvole započet će sadnja pedesetak mu sadnica trešanja, od najranijih do kasnih sorti, a ima ih šest različitih genskih tipova i vremena dozrijevanja.

Očuvanje starih sorti trešanja
"Kumice su naše prigorske klapice još od vremena grofa Kulmera prodavale na zagrebačkoj tržnici Dolac", kaže Hrvoje Pavlić dodajući da je za nabavku spomenute sorte "obilazio stare šestinske voćnjake, a pupove trešanja za svoj trešnjik, dao je nacijepiti na njihove srednje bujne podloge”. Ovih se dana na Pavlićevom budućem voćnjaku odvijaju i terenski radovi bušenja sadnih rupa uz pomoć bagera. Voćke će posaditi u sadne rupe veličine 80 puta 80 cm u redu, odnosno između redova riječ je o tri metra.

Obogatit će ih i kompostom, najbolje konjskim stajnjakom pa debljim slojem zemlje, sve kako bi korijen voćke imao pogodne uvjete za rast. "Kada posadim trešnje odnosno isfrezam tlo, posijat ću travnatu smjesu (djetelinu) kako bi na sebe vezala atmosferski dušik” pojašnjava nam proces rada. Zahvalno je tvrdi i to što je "djetelina poticajna i kao medonosna biljka pa se ekološki krug voćnjaka tako lijepo može zatvoriti”. Zanimljivo je da će, kada se trešnje malo razviju, između voćki posaditi aromatične kadulju i lavandu, to više jer stariji se Pavlići na moru bave upravo uzgojem lavande, a imaju i sedamdesetak starih i nešto talijanskih sorti maslina i nasada smilja. Zaživjelo je u morskom im ozračju oko 800 grmova različitih sorata lavande roza, plavih, ljubičastih, bijelih i drugih boja cvjetova od kojih rade eterična ulja, hidrolate odnosno sapune, mirisne vrećice s cvijetom lavande i dr. Eterična ulja spravljaju i od lovora, kadulje, smilja, ružmarina a macerate rade od maslinovog ulja.

Zamiriši njihov krčki dom i likerima od aromatičnog bilja, ali i od stare voćke žižule koje nadopunjuju smokvenjacima iz smokvika. Uz svo biljno blago koje roditelji našeg sugovornika imaju na moru, Pavlići su dio prenijeli i u Šestine, pa će grmovima prave lavande, a ne lavandina (bogat je kamforom) oplemeniti imanje u Zagrebu. "Lavanda kao medonosna biljka daje dobre količine nektara ali nema peludi kojeg pčele koriste za prehranu jedinki”, kaže napominjući kako je kadulja u tom smislu zahvalnija. Po šestinskom kraju ima dosta divlje kadulje koja je, otkriva nam on odlično sredstvo za otjerati napasne divlje svinje.

Gdje ima kadulje, nema divljih svinja
"Gdje sam posadio kadulju, svinje više ne dolaze”, tvrdi budući voćar. Dodaje da bi u aromatično bilje između trešanja ukomponirao i bilj(k)e za spravljanje čaja poput divlje ruže odnosno šipka. Zbog spomenutog aromatičnog blaga smatra kako će voćke u budućnosti imati kvalitetno ozračje za rast, a kada se tome pridoda i pčelinjak trešnjik će smatra biti "zaokružen” kvalitetom. To više jer se agronom hobistički bavi i pčelarstvom sa svojih deset aktivnih, stacioniranih pčelinjih zajednica smještenih sa južne strane, Parka prirode Medvednica. Nalaze mu se košnice ponad zagrebačkih Šestina na tristotinjak metara nadmorske visine. Ovih će nadolazećih proljetnih dana u tamošnjem kraju mediti divlja trešnja, lipa, bagrem ali i kesten kojeg na Medvednici itekako ima, pa i to agronomu - pčelaru - pričinjava zadovoljstvo.

"Bit će meda i to šumskog”, kaže zadovoljno dodajući da u pravilu obavi njegova dva vrcanja u srpnju. Hrvoje Pavlić je i dopredsjednik udruge "BINGO pčelarenja” (Biomska inkluzivna neposredna gradska obuka pčelarenja) jedinstvene po tome što okuplja osobe s invaliditetom i druge ljude sa zdravstvenim tegobama, ali i bez njih, u sklopu Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rad sa pčelama je zahtjevan, vrijedan i plemenit jer "ako ne bude pčela neće biti ni nas” upozorava agronom. Svoju djecu već sada poučava vrijednostima očuvanja biljnog i životinjskog svijeta, pa mu se petogodišnja kćer Lucija već bila pridružila u početničkom djetinjem vrcanju meda.

U trešnjiku će se naći i Hrvojeve pčele
Postavlja ona ovako mala temelje za budućnost, ponosno govori mladi tata, koji svojim potomcima kaže želi djetinjstvo učiniti ljepšim, a hoće li se oni kada odrastu baviti pčelarstvom, voćarstvom i drugim djelatnostima njihovog gospodarstva sami će odlučiti. Planira naš sugovornik u svojim Šestinama pokrenuti i turističku djelatnost, gdje bi se posjetitelji mogli upoznati s negdašnjim životom Šestinčana. Saznali bi štošta i o biljnom blagu, kraju, poljodjelstvu, a svakako i o trešnjama klapicama. "Bile su to otporne visoke sorte voća, no ove moje su do dva metra visine koje nakon sadnje daju prvi urod nakon četvrte, pete godine” kaže Pavlić.

Nacionalna strategija očuvanja biljnih genetskih izvora
Otkriva da bi istraživanje u sklopu projekta "Nacionalna strategija očuvanja biljnih genetskih izvora”, koje valja intenzivnije zaživjeti svakako obuhvatilo provjeru koliko bi po stablu voćka dala (u)roda, učinila bi se i DNK analiza trešanja jer su klapice još obrađivali tamošnji kmetovi koji su šestinu roda davali grofu Kulmeru. Otud i ime Šestine, priča on, prisjetivši se povijesti pa i svoje prabake koja je po Novoj Vesi zagrebačkog Gornjeg Grada, prodavala domaće mlijeko, ali mogla se zagrebačka gospoda slastiti i trešnjama klapicama koje su im na prodaju nosile kumice. "Ako se pokaže da je to autohtona sorta pokrenulo bi se istodobno i njeno priznavanje i upis u nacionalnu listu voća", zaključuje Hrvoje Pavlić.