HT se oštro protivi konkurenciji iz javnog sektora

Inicijativa Hrvatske Vlade za objedinjavanje optičke mreže pod jednu upravu direktno udara na poslovanje Hrvatskog telekoma koji zbog spornog vlasništva nad Distributivnom telekomunikacijskom kanalizacijom ostvaruje velik dio prihoda iznajmljivanjem te mreže drugim operaterima. Od privatizacijom dobivene DTK mreže, najskupljeg i ujedno jednog od tri najvažnija dijela potrebna za pristup građana širokopojasnom internetu, drugim telekom operaterima biti će zanimljivija zasigurno jeftinija te modernija državna optička mreža.

Poslovna tajna
Koliko prihoda jedini vlasnik DTK-a ubire iznajmljivanjem mreže drugim operaterima nije poznato jer se nalazi u sferi poslovne tajne, ali poznata je njezina vrijednost. Prema godišnjem revizorskom izvješću za 2011. koje je za HT radila revizijska kuća Pricewaterhouse Coopers, navodi se da je cjelokupna knjigovodstvena neto vrijednost distribucijsko telekomunikacijske infrastrukture (DTI) unutar koje je DTK samo jedan dio vrijedi 885 milijuna kuna. Usporedbe radi, optička infrastruktura u vlasništvu Države i javnih tvrtki HEP, HŽ, Janaf, Plinacro, HAC i ARZ-a, a koja za sada pokriva 75 posto Hrvatske, ugrubo vrijedi 1,5 milijardi kuna. U tom izvješću PWC-a stoji kako ne donose kvalificirajuće mišljenje, ali da kompanija još uvijek prikuplja dokumentaciju za utvrđivanje vlasništva nad tom infrastrukturom. Upravo je pitanje vlasništva još jedan od udara Vlade na HT. Naime, višegodišnji sudski spor između Grada Zagreba koji tvrdi da je DTK vlasništvo građana i HT-a koji tvrdi suprotno rezultirao je tek međupresudom i djelomičnom presudom na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, ali zanimljiviji je bio komentar nadležnog ministra. Znakovito je da je ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić nedavno komentirajući tu presudu poslao jasnu poruku HT-u da svi oni koji su ulagali u tu infrastrukturu trebaju biti i vlasnici mreže.

Ujedinjenje optike
Projekt objedinjavanja optike, kako se mreža kolokvijalno naziva, predložen još od 2010., ali je cijelo vrijeme odgađan. Razlog tomu je, kako izvor poznat redakciji tvrdi, mnoštvo vanjskih i unutarnjih pritisaka kojima je bila izložena bivša Vlada. Nakon što ga je tadašnja Vlada javno podupirala, projekt je sveden na tek Vladinu preporuku vlasnicima optike da se ujedine. Kod zainteresiranih strana je ta preporuka protumačena na takav način da se više ni koraka nije odmaklo u njegovoj realizaciji.
Potezom Vlade u ujedinjavanju optičkih resursa osujećen je i već najavljivani i obećavani plan HT-a da će ulagati u optičku infrastrukturu ukoliko dobiju odobrenje od regulatora Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije (HAKOM) za realizaciju pod svojim uvjetima. Investicija je bila dio HT-ova obećanja Vladi da će ulagati u svoju optiku ukoliko im se ukine porez od 6 posto na sms i mms poruke koji je uveden 2009., a ukinut prošle godine.

Nelojalna konkurencija?
Prema saznanjima iz krugova upućenih u projekt za sada HT nije kontaktirao nikoga iz nadležnih državnih institucija tražeći bilo kakav razgovor ili objašnjenje iako s ovakvim razvojem događaja ima razloga za brigu. U odgovoru na postavljeni upit o tome kako gledaju na objedinjavanje državne infrastrukture i što to znači za HT stigao je općeniti stav kompanije. U njemu stoji da je neprihvatljivo svako, prema njihovom mišljenju, nelojalno konkuriranje privatnom sektoru. Objašnjavaju da su nova ulaganja „ionako deficitarnih javih sredstava u novu infrastrukturu odnosno konkuriranje privatnom sektoru protivna načelima poduzetničkih i tržišnih sloboda“. Dakle, oštro se protive konkurenciji jer ona dolazi iz javnog sektora. Dakako HT-u je poznata činjenicu da za takvu vrstu samostalne investicije u Hrvatskoj nitko nema dovoljan potencijal. U neformalnim razgovorima djelatnika kompanije koja godinama ubire itekakav prihod od najma DTK infrastrukture drugim telekom operaterima moglo se čuti da HT smatra kako je to udar na već liberalizirano tržište telekomunikacija te kako smatraju da su državne tvrtke nesposobne u odnosu na privatni sektor. Prema svim saznanjima HT u sljedećim mjesecima će se iz HT-a čuti poruke o nelojalnoj konkurenciji u Hrvatskoj kako bi se projekt državne optike pokušao spriječiti. Temeljit će se na prigovoru da se državi daje mogućnost ulaska na to tržište dok se istovremeno zaustavljaju HT-ove investicije u izgradnju optičke infrastrukture. Kontaktirani stručnjaci za to tržište, koji su u ovom slučaju željeli ostali anonimni, ne dijele mišljenje HT-a. Redom govore da ne vide razloga zašto državne tvrtke ne bi ujedinile svoj postojeći potencijal u radi ostvarivanja profita za opće dobro. Liberalizacija će donijeti pojeftinjenje i brži tehnološki napredak u svakom dijelu zemlje. Dakle, i u ona mjesta gdje je privatnim operaterima bilo neisplativo ulagati. Navode da je razlog Hakomova odbijanja davanja zelenog svjetla za investicije HT-a u optiku vide upravo činjenici da bi se time stvorili nekonkurentni uvjeti na tržištu. „Hakom je taj plan odbio jer nije mogao dopustiti da HT dobije dvogodišnji 'grace' period u smislu povoljnijeg iskorištavanja te nove infrastrukture u odnosu na konkurenciju koja pak isključivo ovisi o infrastrukturi te kompanije“, objašnjava jedan od sugovornika. Uz to, kažu da je u najmanju ruku neobično da HT nije potezao pitanje konkurentnosti do sada iako su uspjeli dobiti DTK mrežu koju su iz svojih džepova platili građani. „Štoviše poznato je bezobrazno i nekonkurentno ponašanje i prema velikim, a kamoli prema malim korisnicima“, ističe sugovornik.

Problem upravljanja
Realizacijom Vladinog plana, HT bi vrlo vjerojatno mogao izgubiti još jedan važan dio prihoda koje ubire od korisnika kojima se te usluge plaćaju iz proračuna. Primjerice, oko 400 do 500 milijuna kuna godišnje HT ubire od državnih tvrtki i institucija samo na ime računa za fiksnu telefoniju. Procjena vrijednosti ugovora odnosi se samo na ona tijela koja podliježu Zakonu o javnoj nabavi odnosno čija je vrijednost ugovora veća od 70 tisuća kuna. Svi oni mali državni uredi, agencije i slična tijela čiji račun ne doseže tu brojku nisu uključeni u procjenu pa bi iznos mogao biti i mnogo veći. Dok s jedne strane pred realizacijom ovog projekta stoji snaga HT-a koji se neće olako predati u ovoj borbi s druge strane za uspjeh projekta potrebno je riješiti međusobna natjecanja i mnoge konkretne probleme projekta. Iako se do sada govorilo da će sve biti stavljeno pod kapu Odašiljača i veza (OiV), dubljom se analizom uvidjelo da ta tvrtka možda i nije najbolje rješenje. Stručnjaci tvrde da unatoč činjenici da se OiV nije iskazao u upravljanju nekim sličnim projektima što zbog neekipiranosti ali i problema u poslovanju. Istovremeno, tehnički najjača i financijski najsposobnija tvrtka iz kruga vlasnica optike, HEP, je nedavnom prezentacijom o puštanju u rad najbrže telekomunikacijske mreže u Hrvatskoj pokušala dati do znanja je itekako spremna preuzeti taj posao na sebe. Iz razgovora osobama uključenima u projekt mogao bi se izvest zaključak kako je ustvari jedan od najvjerojatnijih scenarija osnivanje potpuno nove tvrtke čime bi se razriješila goruća pitanja, a čije bi nerješavanje moglo sve dovesti pod znak pitanja. Za najavljeno izvlašćivanje optičkih mreža, izuzev HAC-a koji je koncesionar i gdje je ustvari vlasnik država, iz drugih tvrtki poput Janafa, Plinacroa, HŽ-a, ARZ-a i HEP-a potreban je složen i oprezan pristup. Optika je temeljni dio kompanijskih bilanci pa niti jedna Uprava bez povlačenja kaznene odgovornosti ne bi mogla staviti svoj potpis na izvlašćivanje. Prema nekim modelima, problem bi bio riješen tako da se tvrtkama koje imaju optiku u zamjenu za njezino korištenje daju udjeli u novoj tvrtci. Financiranje još mnoštva poslova do privođenja mreže svrsi bi se putem nove tvrtke najlakše osiguralo iz strukturnih i inih fondova Europske unije koji podupiru takve investicije. Navodno bi se riješilo i pitanje HAC-a koji zbog pravila EU dio svojih optičkih kapaciteta koji uvelike prelaze njihove potrebe mora dati u slobodnu ponudu na tržište. Još uvijek nema prijedloga rješenja pitanja stručnog kadra kojeg na tržištu nema dovoljno, a bi moglo biti problem jer ga u ovom slučaju dostatno ima samo HEP.

Odluku o tome koja će od opcija će biti odabrana kroz mjesec i pol dana trebao bi donijeti Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI) koji u tom periodu mora napraviti analizu na temelju koje će se donijeti odluka. No, bez obzira na izbor opcije, ukoliko projekt bude napravljen i proveden kako treba, Hrvatsku čekaju jeftinije i naprednije internetske usluge kao rezultat djelovanja tržišta u smislu prave i ozbiljne konkurencije.