Istraživanje ugljikovodika na Jadranu strateški je projekt RH

Novim pristupom koji je implementiran u zadnje dvije godine postavili smo visok standard u transparentnosti komunikacije s javnosti. Ipak dojma sam da je tek sada šira javnost postala svjesna da se u Jadranu već dugi niz godina istražuju i eksploatiraju plin i nafta.

Dali smo svoj maksimum da cijela javnost po prvi put postane dio ove priče. Od prvog dana svaki korak u ovom postupku javno komuniciramo i odazivamo se gdje god to fizički možemo upravo kako bi široj javnosti prezentirali sve ono što projekt istraživanja i eksploatacije donosi i kako bi sve zainteresirane informirali o svemu što je napravljeno i na čemu se radi. Od prvog dana koncept cijelog projekta aktivno smo prezentali u nekoliko gradova te smo se odazvali na gotovo sve konferencije, kao i na Energetski forum koji ste upravo vi organizirali. Prezentirali smo stratešku studiju utjecaja na okoliš u Zagrebu, odazvali se pozivu župana i imali javna savjetovanja u Dubrovniku, Zadru i Šibeniku. Odazvali smo se i na tribinu koju je Zelena akcija organizirala u Zagrebu sredinom prosinca. Odgovaramo na desetke mailova dnevno i na brojne upite medija. Dosta pitanja dolazi zbog neznanja te je između ostalog naša uloga i da educiramo građane.

Strah je razumljiv
Svjesno smo odabrali "teži put" jer vjerujemo da nas on može dovesti do najboljih rezultata, a to je maksimalna korist za građane Republike Hrvatske od projekta istraživanja i eksploatacije ugljikovodika. Za vrijeme trajanja javne rasprave kroz pisane primjedbe, ali i sama pitanja i komentare za vrijeme javnih prezentacija i savjetovanja dobili smo dosta argumenata, kritika, kao i kvalitetno obrazloženih prijedloga za doradom ili parcijalnom korekcijom studije. Interes javnosti za taj dokument neusporediv je u odnosu na iti jedan sličan do sada, iako ponavljam, ne radi se o novoj djelatnosti u Jadranu i Hrvatskoj, samo se do sada provodila uz puno niže standarde, a opet s dugom i pozitivnom tradicijom.

Postigli smo da se o strateškoj studiji utjecaja na okoliš jako puno govori, piše i da se široka, a dobrim dijelom i stručna javnost, barem kroz komentare i javnu raspravu uključila u izradu same studije. Na javnim izlaganjima po Jadranu primjetan je bio strah dijela građana. Taj strah je razumljiv. Radi se o ljudima koji zajedno sa svojim okruženjem žive od gospodarskih djelatnosti za koje smatraju da potencijalno mogu biti ugrožene realizacijom ovog projekta. S obzirom na to da se radi i o vizualno najljepšim dijelovima naše zemlje sam potencijalni utjecaj na vizure ili "način života" je nešto na što su lokalni stanovnici izrazito osjetljivi. Neznanje uzrokovano dosadašnjom nekomunikacijom ostavilo je velik trag.

Ne samo da među našim turističkim konkurentima imamo pozitivne primjere suživota i paralelnog razvoja industrije ugljikovodika i turizma nego je takav primjer upravo Hrvatska, a najizraženiji primjer je desetljetna eksploatacija u Sjevernom Jadranu. Kroz prezentacije susreli smo se i s dijelom javnosti koji je možda zbog političkih ambicija ili destruktivne naravi naglašavao svoje protivljenje projektu ne dajući pritom valjane argumente. Kao ilustraciju takvog načina "sudjelovanja" mogu izdvojiti da je preko polovica mailova koje smo dobili zapravo poslao nečiji računalni program koji šalje isti obrazac, s istim komentarom, samo s raznim stranim imenima i to s e-mail adresa koje ne dozvoljavaju odgovor.

Ništa od destrukcije
U predizbornoj smo godini, a mnogi u politici su također po prvi put otkrili da postoje istraživanje i eksploatacija ugljikovodika u Hrvatskoj te tu temu pokušavaju iskoristiti na dnevnopolitičkoj razini. Ovaj projekt nije projekt jednog ministarstva, jedne Vlade niti jedne politike. Radi se o dugoročnom strateškom projektu za Republiku Hrvatsku. Već u fazi istraživanja možemo imati brojne koristi, no ključni efekti mogu doći najranije za 6 do 8 godina kada najprije može započeti eksploatacija. Do tad će se promijeniti više Vlada, no projekt, ako ga dobro postavimo, garantirat će ekonomsku neovisnost zemlje i ostvariti iznimne učinke na razvoj gospodarstva. Zabrinutost građana dolazi i iz nepovjerenja dijela građana u rad državnih institucija. Radi se o subjektivnom, ali vrlo prisutnom osjećaju. Osobno ne prihvaćam argument da Hrvatska nema dovoljno struke i ne može ili ne zna voditi ovako složen projekt.

Vjerujem da moramo početi voditi ozbiljnu brigu o Jadranu, njegovim potencijalima kao i mogućim ugrozama. U ovom trenutku se previše toga događa u Jadranu van našeg utjecaja. Moramo se aktivno uključiti u kontrolu i gospodarenje tim resursom. Sve što radi Grčka, Albanija, Crna Gora, Italija ili Slovenija utječe na Jadran, a time i na naše gospodarstvo, naše nacionalne interese, naš okoliš. Upravljanje rizikom i uspostava najviših standarda na cijelom Jadranu naši su osnovni ciljevi. Za to su nam potrebni znanje i stručnjaci, a ne destrukcija koja ne može zaštiti Jadran, ali može naštetiti hrvatskim interesima na Jadranu. Pitanja i dalje ima i bit će ih, no nadam se da ćemo uskoro krenuti onim dijelom edukacije koji će se odnositi kako maksimalno iskoristiti potencijale koje nam resurs koji imamo pruža. Kako razviti popratne industrije i usluge, kako zaposliti što više ljudi i ostvariti što veći profit.

Barbara Dorić, predsjednica Uprave Agencije za ugljikovodike piše o tijeku procesa dodjele koncesija za istraživanje plina i nafte