IT firmu je otvorio mjesec dana nakon završetka faksa, a danas ima ured i u Dubaiju. Upoznajte 30-godišnjeg Hrvoja

“Odrastao sam u jednom malom selu pokraj Bjelovara. Seosko sam dijete. Ondje sam išao u osnovnu školu pa upisao matematičku gimnaziju u Bjelovaru. Oduvijek sam bio odlikaš. Imao sam okladu s tatom da ću, ako prođem i prvi razred srednje s prosjekom 5.0, dobiti motor. Ne samo da sam prvi prošao s odličnim uspjehom, nego i sve ostale”.

Prisjeća se svojih srednjoškolskih dana Hrvoje Pek, 30-godišnji direktor IT kompanije HiveTech koja se primarno bavi custom software developmentom. Firma se već dvije godine zaredom našla na prestižnoj Deloitteovoj listi 50 najbrže rastućih tehnoloških kompanija srednje i jugoistočne Europe, a poslovni rast kompanije u protekloj godini bio je skoro pa trostruko veći u odnosu na 2021.

Rastao je značajno i broj ostvarenih poslovnih suradnji na globalnom tržištu te privlačenja i zapošljavanja vrhunskih tehnoloških stručnjaka pa ne čudi naglašen optimizam čitavog HiveTech tima – tvrtke koju je Pek otvorio samo mjesec dana nakon što je završio fakultet, i to s prvim projektom koji je vrijedio milijun kuna. Danas, četiri godine nakon toga, ima urede u Zagrebu, Bjelovaru i Dubaiju. Pritom tu ne planira stati.

S prvom plaćom kupio laptop
Od malih nogu su ga zanimale razne stvari, ali programiranje začudo nije bilo jedno od njih. Kroz srednju školu je mislio da će studirati medicinu, no kad mu je djed završio u bolnici, shvatio je da igle, skalpeli i krv nisu za njega. Tu je karijera u medicini otpala.

“Paralelno uz školu sam igrao nogomet, a već kao 15-godišnjak sam zaradio svoju prvu plaću igrajući za drugu ligu u lokalnom nogometnom klubu. S prvom plaćom od nogometa, koja je bila 4000 kuna, u četvrtom srednje kupio sam si laptop. I tako je osujećena moja sportska karijera”, našalio se na svoj račun.

Kompjuter dobio od prodaje jagoda
Dakle, tek je krajem četverog razreda srednje škole spoznao da ga mami svijet IT-ja, iako je i ranije imao doticaja s tehnologijom.

Prvi kompjuter je, nastavlja se prisjećati, dobio u četvrtom razredu osnovne škole i to su mu roditelji kupili od prodaje jagoda. Njegovi se oduvijek bave poljoprivredom pa su im od malih nogu mlađa sestra Matea i on pomagali na polju.

“To je bila ona velika cigla, a koštao je kao suho zlato. Sjećam se onih prvih spajanja na internet kada je trebalo nekoliko minuta da se učita jedna web stranica i kada je modem krčkao. Mene tada to nije zanimalo ništa više nego moje vršnjake. Igrao sam igrice i to je više-manje bilo to”, prisjeća se.

Tehnologiju želi implementirati u poljoprivredu
Roditelji su njega i sestru, dodaje, odgajali da uvijek pomažu jedni drugima, bilo na polju, po kući ili oko domaće zadaće. “I dan danas volim doći doma za vikend, sjesti za traktor i raditi na polju. Poljoprivreda mi je druga ljubav”, kaže dodajući da kroz tjedan živi i radi u Zagrebu sa suprugom Ivanom s kojom se zna još od srednje škole.

Njegovi roditelji danas u okolici Bjelovara imaju 90 hektara zemlje na kojoj uzgajaju kukuruz, pšenicu i soju. Hrvoje svakako planira nastaviti obiteljski posao, čak ga i unaprijediti. Mama mu je inače učiteljica razredne nastave, a tata agronom.

“Želim iskoristiti sadašnje znanje iz IT-ja da moderniziram našu proizvodnju. Imamo trenutačno u planu jedan zanimljiv projekt vezan uz to, no još neću otkrivati detalje”, veli nam programer koji je naposljetku upisao Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.

Neočekivano ušao u svijet IT-ja
Oduvijek je, kaže, znao da želi na fakultet, ali nije imao pojma što studirati sve dok u srednjoj školi nije upoznao prijatelja Marijana.

“Bio je stariji od mene pa se, kad sam ja maturirao, zaposlio kao developer na jednoj platformi za oglašavanje. Tada IT još nije bio razvikan pa su mi njegove priče o poslu koji radi bile strašno apstraktne. Ali zato i prezanimljive”, govori Hrvoje.

Tu se dogodio trenutak kada je pronašao svijet o kojem je htio ama baš sve naučiti, upravo zato što je malo tko iz njegove okoline išta znao o tome. “IT tada nije ni bio toliko monetiziran. Fasciniralo me to što Marijan radi, a 99 posto ljudi oko njega ništa o tome ne razumije. To me privuklo u svijet programiranja”, objašnjava.

Uskoro sele u Sky Office
Danas se nalaze u zgradi Olimpa na 10. katu, a u veljači planiraju preseliti u novo dizajniran i personaliziran ured u Sky Officeu. “Bit će uređen u stilu našeg brenda”.

Imaju više od 50 zaposlenih, uključujući urede u Dubaiju i Bjelovaru, a planiraju se još širiti te zapošljavati novi kadar. U Ujedinjenim Arapskim Emiratima su ured otvorili prije dvije godine.

“Aktivno smo uključeni u projektnim suradnjama u GCC regiji pa nam je od strateške nam je važnosti da smo prisutni na tom dijelu tržišta i da ostvarujemo lokalnu suradnju na području Ujedinjenih Arapskih Emirata. Kvaliteta našeg rada, poznavanja i implementacije najmodernijih tehnologija jamči našim klijentima i njihovim krajnjim korisnicima kvalitetu i konkurentnost”, govori Pek.

Planiraju se širiti po svijetu
U Bjelovaru su ured pak otvorili lani. Je li to bilo iz ljubavi prema rodnom kraju ili je tamošnji kraj plodno tlo za IT? “Htio sam dati svoj doprinos mjestu u kojem sam odrastao i kojem se rado vraćam. Vidim da se svake godine sve više razvija i želio sam biti dio toga”, iskreno će.

U strategiji firme mu je otvoriti urede koji bi se bavili prodajom njihovih softverskih rješenja, i to po regijama. “Jedan bi preuzeo SAD, drugi DACH regiju (Švicarsku, Austriju i Njemačku), a treći Veliku Britaniju. Kad dođe vrijeme za to, pomno ćemo istražiti tržišta i prostor gdje IT još nije toliko razvijen”, objašnjava.

Što se tiče izazovnih i teških razdoblja u firmi, kaže kako ih je najviše bilo na početku i kad je završio prvi projekt u Sloveniji. “Ostalo nas je četvero u firmi, a nemamo posla. Što ćemo raditi? Taj prvi trenutak je bio zastrašujuć, no sabrali smo se i počeli kontaktirati klijente. Izborili smo se za poslove”, prisjeća se.