Ja sam glupi poduzetnik koji pokušava proizvoditi u Hrvatskoj

Vinko Barišić rijetka je biljka među hrvatskim poduzetnicima – upravlja s dvije proizvodne, izvozno orijentirane tvornice. Od 2010. većinski je vlasnik Instrumentarije, proizvođača i izvoznika implantata i medicinskih instrumenata. U Jadran tvornici čarapa ima 23 posto dionica, a s dvojicom partnera Dankom Prgometom i Kuzmanom Marasovićem drži kontrolni paket od 60 posto dionica.

U te je dvije tvrtke dosad uložio oko četiri milijuna eura. Po struci je inženjer tekstilno-kemijskog smjera, a poduzetničku je karijeru u partnerstvu s Marasovićem počeo u Bamatexu, tvrtki koja se bavila zastupstvom i prodajom tekstilnih strojeva. Osim toga, suvlasnik je Poliklinike Sv. Rok i predsjednik Nogometnog kluba HAŠK. Za Lider govori o poslovanju svojih tvrtki i stanju u gospodarstvu.

• Imate prilično šarolik poduzetnički portfelj. Kako ste od čarapa došli do umjetnih kukova?

– Tekstilac sam u duši. Počeo sam s prodajom tekstilnih strojeva, a u Jadran sam ušao 2002. s dvojicom partnera. Kupovali smo dionice na tržištu do paketa s kojim smo mogli upravljati. Kad sam 2007. Ljekarne Bamafarm prodao Atlantic Grupi, s tim sam kapitalom 2010. ušao u Instrumentariju koja je tada bila pred stečajem. Tadašnji većinski vlasnik bio je naš partner u Jadranu, a s obzirom na to da nije mogao sâm riješiti situaciju u Instrumentariji, odlučio sam ući u tu priču kupivši od njega dionice.

• Ulaganje u proizvodnju nije baš česta pojava u Hrvatskoj. Kako to da ste odlučili za dvije proizvodne djelatnosti u ovakvim uvjetima?

– Da, pri spomenu proizvodnje svi odmah počnu iznositi argumente zašto se ovdje ne može uspjeti. Uvijek se može kad postoji volja. Ja sam odlučio proizvoditi, znam da je to najteži put, ali uvjeren sam da je to i jedini put i da samo stvaranje novih vrijednosti može društvo pogurati naprijed. Nije mi cilj da samo ja nešto imam nego i da moj susjedi i prijatelji mogu primjereno živjeti od svog rada, što danas nije slučaj u Hrvatskoj. U 25 godina, koliko se bavim poduzetništvom, uvjeti nikad nisu bili naklonjeni proizvodnji i država nije povukla neki potez u našu korist. Poduzetnici se općenito smatraju nepoželjnima sve dok ne trebaju puniti državni proračun.

• Kako biste posložili Industrijsku strategiju?

– Ne treba osmišljavati takve strategije, osnovna strategija treba biti: oslobodi ljude da rade, nemoj im uzimati i prijetiti. Neka budu ponosni što su poduzetnici, a ne da se ja moram sramiti što imam industriju i isplaćujem četiristo plaća na mjesec ili što vozim BMW nakon 25 godina u privatnom poduzetništvu. Mogu samo reći da sam glupi poduzetnik koji pokušava proizvoditi u Hrvatskoj. Imao sam ponudu da preselim proizvodnju u Srbiju i dobijem pet godina bez plaćanja poreza na dobit, besplatno zemljište, pet tisuća eura po zaposlenome itd. Ja sam im rekao da je sve to super, ali onda ja ne bih bio hrvatski poduzetnik, nego kapitalist koji ide po svijetu i gleda gdje su mu bolji uvjeti i baš ga briga kako će se živjeti u Hrvatskoj. Ja nisam taj tip.

Cijeli intervju možete pročitati u novom broju Lidera.