Javni dug će biti najveći uteg

Pakt Euro+ iniciran od strane Njemačke i Francuske uključuje 17 država članica eurozone plus 6 država koje se do sada nisu kvalificirale za eurozonu (Danska, Poljska, Bugarska, Rumunjska, Latvija i Litva). “Opt out” klauzulu i dalje su u pogledu eura zadržale Velika Britanija, Švedska, Mađarska i Češka. Pakt Euro+ predstavlja stvaranje dvobrzinske EU po modelu “choose and pick” u kojoj će jezgra ubuduće primjenjivati usuglašene EU standarde na području konkurentnosti u sferi javnih i korporativnih financija, tržišta rada i mirovinske reforme (određivanje jedinstvene dobne granice potrebne za umirovljenje). Članice jezgre težit će dakle sve većoj konvergenciji usuglašenih kriterija u vođenju ekonomske politike.

European Financial Stability Fund (EFSF) kao privremeni potporni mehanizam članicama sredinom 2013. godine zamijenit će European Stability Mechanism (ESM). Počevši od 2013. godine države-članice trebat će u fond uplatiti dogovoreni doprinos od 80 milijardi € (tijekom 2013. polovinu tog iznosa od 40 mlrd. €, a ostatak u 3 uplate u razdoblju od 5 godina). Kvota Njemačke kao najvećeg kontributora unutar EU iznosi 22 milijarde € (27,5 %). Prema dogovoru preostali dio paketa pomoći od 620 milijardi € bio bi u vidu jamstava. Predviđa se da bi fond sa financijskim potencijalom od 700 milijardi € imao kreditni potencijal od 500 mlrd. €, uz zadržavanje prvorazrednog kreditnog ratinga AAA+, koji bi bio zalog očuvanja povjerenja financijskih tržišta u stabilni €. Fond je zamišljen “as the last resort” pomoć unutar EU gospodarstava, najviše pogođenih utjecaju financijske krize (Irska, Grčka, Portugal) u naporima za očuvanje stabilong statusa € kao svjetske rezervne valute.

Dugoročnu konkurentnost europskog gospodarstva EU želi osigurati ulaganjima u obrazovanje (ljudski kapital), inovativne "zelene" tehnologije budućnosti koje će biti u funkciji ekološki održivog i prihvatljivog rasta (inovacije i tehnologija) kao i u stvaranju društva znanja temeljenog na razvoju komunikacijskih i pametnih transportnih i logističkih tehnologija, čiji ciljevi su sadržani u strategiji razvoja “Europa 2020.” RH bi svim raspoloživim resursima (u kratkom roku) trebala aktivirati komercijalizaciju u robnim izvoznim sektorima prema svjetskom tržištu i tržištu usluga (turizmu i ICT rješenjima). Izgledno je da je ove godine turistička sezona najbolje pripremljena, a u prilog na turističkom tržištu nam idu događaji u državama arapskog svijeta. Na robnim tržištima međutim ti događaki nam nanose štete vezane uz neizvjesnost oko realizacije poslova u tijeku i perspektivnih novih ugovora. Iz tih razloga zamjenski treba iznalaziti mogućnosti izvoza na do sada (nedovoljno) prisutnim i nezasićenim tržištima, kao i na otvaranju i razvoju novih izvoznih tržišta. U turističkom sektoru srednjeročno bi bilo oportuno napraviti zaokret prema produžetku sezone ponudom, aktiviranjem i razvojem kapaciteta više dodane vrijednosti (lječilišni, wellness, kirurški, sportski, kulturni, gastro turizam).

Za budućnost javnih financija RH bitno je pratiti parametre u kontekstu zadovoljavanja Mastriških kriterija za ulazak u eurozonu nakon pristupanja EU. Za sada ne udovoljavamo kriteriju proračunskog deficita od 3 % BDP-a (uostalom kao ni mnoge članice eurozone uslijed proračunskih intervencija prouzročenih financijskom krizom i krizom u realnom sektoru. U narednom razdoblju taj će parametar nužno kratkoročno eksplodirati na oko 20 mlrd. kuna deficita). Imajući u vidu dinamiziranje rasta zaduživanja javnog sektora u upravljanju javnim dugom čiji limit je postavljen na 60 % BDP, zadovoljenje ovog pokazatelja perspektivno bi za RH mogao predstavljati i veći problem (u slučaju da se ne odlučimo za politiku brzog usvajanja eura nakon pristupanja u punopravno članstvo EU) jer on već sada doseže 50 % BDP. Vremenski okvir za usvajanje eura, u slučaju pristupanja RH u punopravno članstvo 2013. godine, mogla bi biti 2016. godina. Napuštanjem kune kao nacionalne valute u potpunosti monetarnu politiku kao mjeru šire ekonomske politike predajemo u ruke European Central Bank (ECB) u Frankfurtu, te više ne možemo samostalno djelovati instrumentima monetarne politike na vanjske šokove i neravnoteže.

Hrvatska se sada (pošto nije članica EU) ne može koristiti uspostavljenim europskim mehanizmima pomoći koji stoje na raspolaganju državama-članicama čije su javne financije najviše bile pogođene financijskom krizom usljed netransparentnog upravljanja javnim financijama. Za nepridržavanje dogovorenih financijskih parametara od strane država-članica u budućnosti bi se uvele uvedele nepovratne i efikasne sankcije za koje bi revizija ustanovila probijanje dogovorenih okvira. Kazne državama-članicama bi se mogle kretati do 0,2 % BDP i bile bi prihod proračuna EU. Do sada su se takve sankcije prema EU proračunu lagano izbjegavale, a i sama Njemačka je privremeno izašla izvan okvira koji se odnosi na kriterij proračunskog deficita.

S Njemačkom se ipak ne trebamo uspoređivati u pogledu stanja naših javnih financija. Hrvatska je tu bliža mediteranskom krugu država i njihovoj proračunskoj filozofiji. Trebamo imati na umu da se nalazimo na samoj donjoj granici investicijskog ratinga (sa negativno dodijeljenim predznakom) u pogledu budućih kretanja. To znači da se od nas očekuje neodgodivo pokretanje reformskih procesa u gospodarstvu i javnoj upravi. Još izvjesno (kratko) vrijeme tijekom 2011. međunarodne rating agencije će poštovati dodjeljen nam najniži investicijski status (nedavno potvrđen od Fitcha), koji će biti promjenjen u spekulativni, u slučaju da izostane provođenje strukturnih prilagodbi. Nadajmo se da ćemo ga ipak uspjeti zadržati uz uvjet neodgodivog pokretanja nužnih ekonomskih reformskih prilagodbi i promjene dosadašnjeg ekonomskog modela, koji više u novim uvjetima ne može osigurati ni minimalno održive pozitivne stope gospodarskog rasta i tržišnog funkcioniranja.

Ulaskom RH u članstvo EU i zadovoljavanjem Mastrištkih kriterija kao i članstva u Euro-klubu 17-orice, Hrvatska bi bila u mogućnosti u slučaju eksternih šokova priskrbiti zaštitu dodatnog financijskog kišobrana u obrani vlastite valute (tada već prihvaćenog € kao platežnog sredstva). Dosezanje tih ciljeva zahtjevat će striktno poštivanje donesenih odredbi o fiskalnoj odgovornosti, a i buduće vlade o tome moraju voditi računa, pošto su neki fiskalni parametri kratkoročno bitno narušeni. Zbog procesa provođenja neophodnih strukturnih reformi bit će narušeni i u srednjem roku, tako da za ciljanu 2016. budemo u mogućnosti da ih zadovoljimo. Vjerojatno će na tu temu u budućnosti još biti rasprava u stručnim krugovima u skladu sa dinamikom našeg puta integriranja unutar EU. Uvjeren sam da bi svi u RH željeli vidjeti ovakav optimističan scenarij. Želim živiti u uvjerenju da je on još uvijek moguć uz donošenje promišljenih odluka i njihovu brzu implementaciju. U suprotnom odosmo svi u smokve i poslodavci i bankari i stanovništvo. Da li se život može odvijati po optimalnom scenariju pokazat će vrijeme koje je pred nama ?