Kako će se ribari snaći u rašljama papirologije?

Od početka ove godine u Hrvatskoj je na snazi Pravilnik o uvjetima i načinu stavljanja u promet ribe i drugih organizama, koji bi trebao uvesti red u trgovinu ribom, s obzirom na to da je put ribe od ribara do krajnjeg kupca prilično »maglovit«. To se posebno odnosi na zadnjih dvadesetak godina kad se pojavio velik broj trgovaca (prekupaca) ribom, dok je ranije ribar uglavnom sam dnevno prodavao svoj ulov, a ono što ne bi uspio prodati do 13 sati, dao bi osjetno ispod cijene ili bi podijelio. Tako je svakog dana na ribarnicu dolazila svježa riba, te je ribarnica mirisala po moru, dok danas u njima vlada smrad trule ribe, jer trgovci stavljaju ribu i druge morske organizme u promet dok ih ne prodaju, odnosno, dok se doslovno ne raspadnu.

Predsjednik Ceha ribara pri Hrvatskoj obrtničkoj komori Ante Fabijanić napominje kako jedino članak 3 Pravilnika neće biti u primjeni do lipnja ove godine, a on se odnosi na određivanje iskrcajnih mjesta - lučica i luka, kako za ribarice do 15 metara, tako i za brodove od 15 do 40 metara, koje treba tek odrediti (potvrditi) prostornim planovima u svih sedam naših priobalnih županija. Primjerice, u velikom broju naših luka vrlo je slaba ribarska infrastruktura, a za iskrcaj ulova s većih ribarskih brodova u lukama treba biti uređen pristup kamionima.

»Luke su sagrađene zbog ribara, a sada ribari 'smrde', odnosno lučki koncesionari protjeruju ih iz luka, posebice ljeti, kako bi se osigurala mjesta za vezanje jahti. U Italiji i Francuskoj iskrcaj ribe je turistička atrakcija, ali to nije slučaj i kod nas«, sa žaljenjem utvrđuje Fabijanić. Tako se ljeti nerijetko događa da u nekim lukama ribarima ne dopuštaju iskrcati s broda više tona ribe, jer bi im ta operacija »zakrčila« promet u luci na nekoliko sati, te se ribare tjera da otplove u neku drugu luku, a pritom vrućina uništi ulov.

Prema članku 5. Pravilnika ribar može sam prodavati ribu, i to unaprijed dogovorenom kupcu, kojemu pritom mora izdati račun, otpremnicu i kopiju popratnog lista iz očevidnika, kako bi se znalo podrijetlo ribe prilikom njena stavljanja u prodaju. Trgovac nakon stavljanja ribe u prodaju mora ispuniti prodajni list koji unutar 48 sati dostavlja nadležnom ministarstvu elektronskom poštom. Fabijanić tvrdi kako sve to ne zahtijeva više od nekoliko minuta administriranja, odnosno ispunjavanja obrazaca na internetu, »te zato nema govora da će ta 'papirologija' kvariti ribu«.

Uz to, prema Pravilniku, ribar na iskrcajnom mjestu neposredno s broda može prodati 50 kilograma ribe, odnosno, u vrijednosti od tisuću kuna, s tim da jedan kupac ne smije kupiti više od pet kilograma ribe. Ta prodaja može biti realizirana nakon što ribar ulov upiše u očevidnik. Pravilnik je prilagođen propisima EU-a, a našim ribarima bitnije ne mijenja život. Jedino će prvokupci ribe sada morati ispunjavati obrasce, uključujući i ugostitelje, ali kako nisu, za sada, predviđene sankcije za one koji se neće pridržavati Pravilnika, pitanje je tko će ga se pridržavati.