Kako spriječiti da se poreznici sližu s bogatašima

Porezna uprava oformila je tim za nadzor najvećih poduzeća na kojima je do sada bilo angažirano katastrofalno malo inspektora. Zvuči odlično, međutim ima li i taj sustav rupa i kako ih izbjeći? Danas.hr donosi ocjenu stručnjaka i šefa jedne od najvećih domaćih tvrtki.

Članu našeg stručnog tima za porezni sustav Hrvoju Zgombiću dopada se preustroj Porezne uprave, prema kojemu bi najbolji kadrovi bili fokusirani na najveće porezne obveznike koji donose ukupno 46 posto poreznih prinosa državi. Po njemu je bitno da se inspektori koncentriraju na velike kompleksne poslovne subjekte i da ih dobro poznaju. "Koliko sam shvatio, porezni inspektori će biti zaduženi za jedno do četiri poduzeća. To je definitivno pomak naprijed jer i poduzetnici onda znaju s kim surađuju, tko je zadužen za njih u Poreznoj upravi, a poreznici će znati sve o tom obvezniku. Kada imate investiciju, možete kontaktirati upravo osobu iz Porezne uprave koja je zadužena za to poduzeće i provjeriti što o njemu misli", kaže Zgombić dodajući da bi to moglo dobro funkcionirati. Činjenica da poreznik s nekim velikim poduzećem ne počinje stalno od upoznavanja, nego s predznanjem o poslovnoj i poreznoj slici ondje, mogla bi i ubrzati postupak provjere. "Nadzori firme kao što je INA traju dugo, po godinu dana i naravno da je onda teško i inspektoru koji se prvi put susreće s poduzećem. Ovako nadzor može trajati maksimalno dva mjeseca jer poreznik već zna gdje može nastati problem", kaže Zgombić. Ipak, zamka u ovom dobrom sistemu može nastati u slučaju zbližavanja inspektora s osobama u društvu za koje je zadužen, upozorava Zgombić.

"Ako odlazite nekome više puta godišnje, vjerujte mi, ne možete s tom osobom pričati isključivo o porezima. Ljudski je da se propričate i o nogometu, politici i o drugim interesima", kaže. Ipak, postoji rješenje za to, koje bi po njemu imalo bolji efekt od provjeravanja druže li se inspektori s predmetima svog istraživanja. "Kako ćete provjeravati tko s kim pije kavu i kada? To je teško. Međutim, u diplomaciji već imate pravilo da se zbog zbližavanja ambasadora s lokalnim vlastima jedne zemlje, oni moraju rotirati nakon četiri godine. Najbolje bi bilo kada bi se i inspektori na ovaj način rotirali, pod uvjetom da ostanu u istoj branši i da ne skaču iz jedne u drugu industriju i upoznaje njene specifičnosti. Primjerice ako je radio nadzor Kraša, neka ga dodijele Francku, a ne nekoj financijskoj instituciji", kaže Zgombić. Po njemu je nedopustivo da je samo pet posto od ukupnog nadzora obavljano nad 609 najvećih poduzeća u Hrvatskoj. Veliki porezni obveznici, ističe, moraju imati kontinuiran nadzor i smatra da se ni u kom slučaju nisu smjele događati rupe u nadzoru, odnosno prazan prostor između provjera jednog i drugog poreznika. U Končaru, prema tvrdnjama njegovog prvog čovjeka, takvih rupa nije bilo. Upitali smo, naime, i Darinka Bagu iz uprave tog velikog poreznog obveznika kako mu se sviđa nova strategija Porezne prema velikim tvrtkama.

"Iako ne znam detalje, načelno je pozdravljam, jer ako postoji bolji način nadzora treba ga provoditi. Svih naših 20 poduzeća je stalno kontrolirano, dakle postojao je kontinuitet provjera od strane Porezne. I znam da smo mi uvijek uredno podmirivali sve svoje porezne obveze", kazao nam je Bago.