Kako su slovačke elite dovele zemlju do gospodarskog čuda

Slovačka je najveći proizvođač automobila po glavi stanovnika u svijetu, vozila koja se proizvode u tvornicama Volkswagena u Bratislavi, PSA Peugeot Citroena u Trnavi i KIA-e u Žilini izvoze se osim u EU i u Kinu i Rusiju.

Slovačka je država smještena u istočnom dijelu srednje Europe, graniči s Češkom, Poljskom, Ukrajinom, Mađarskom i Austrijom. Traumatična iskustva iz povijesti te geopolitički položaj doveli su do toga da su slovačke političke i ekonomske elite vrlo promišljeno vodile zemlju posljednjih 27 godina. Naime, nakon državnog udara 1948. godine Slovačka je došla pod izravni utjecaj SSSR-a i priključena je Varšavskom paktu.

Snage Varšavskog pakta okupirale su zemlju 1968. godine čime je završeno Praško proljeće koje je vodio Aleksandar Dubček, već tada tražeći veća ljudska i gospodarska prava i slobode. Nakon što je 1989. srušena komunistička vlast tijekom Baršunaste revolucije, od 1991.godine dogovorena je zajednička država koja se zvala Čehoslovačka Republika. Taj trenutak bio je vrlo povoljan za slovačke gospodarske interese. Naime, u vrijeme socijalističke Čehoslovačke Slovačka je gospodarski uvijek bila slabije razvijena od susjedne Češke, čak i u razdoblju ubrzane industrijalizacije. Za vrijeme saveza s Češkom od 1991. do 1992. uspješno je okončana privatizacija većine državnih poduzeća te je uspješno izbjegnuta gospodarska tranzicijska kriza.

Miran kraj federacije
Daljnji tijek događanja ponovno je bio uvjetovan političkim i gospodarskim razlozima, ali se nakon početnih problema, a osobito u kasnijim godinama, pokazao kao izvanredan strateški potez. Mirno razvrgavanje federacije, poznato kao Baršunasti razvod, dovelo je do toga da je od 1. siječnja 1993. godine Slovačka postala neovisna država. U trenutku razlaza slovačka je industrija bila izrazito usmjerena na proizvodnju poluproizvoda za češku industriju te na tešku industriju i proizvodnju oružja. Zbog toga je došlo do naglog smanjenja trgovine s Češkom za čak za 50% pa se slovačko gospodarstvo našlo u krizi. Inflacija je iznosila čak 30%, a stopa nezaposlenosti porasla je sa 4,5% u 1992. na 18% 1993.

U razdoblju krize BDP se smanjio za čak 32%. No to je stanje trajalo samo jednu godinu jer su se Slovaci pripremili za samostalnost. Oporavak gospodarstva zabilježen je već 1994. kada je Slovačka prvi put ponovno doživjela porast BDP-a za čak 4,8%, a industrijska se proizvodnja povećala za 6,4%. Tada je započela priča o slovačkom gospodarskom uspjehu, koja traje i danas. Slovačka je članica NATO-a i Europske unije od 1. svibnja 2004. Od 1. siječnja 2009. godine Slovačka je uvela euro kao jedinstvenu valutu, što govori o tome da zadovoljava sve uvjete poznate kao Kriteriji konvergencije, ili kako se još nazivaju, kriteriji iz Maastrichta, koje moraju zadovoljiti države članice EU da bi uvele euro.

To su stabilnost cijena, održivost državnih financija, stabilnost tečaja, te dugoročne kamatne stope. Ovi podaci govore više od bilo kakave statistike kakvo je gospodarsko i monetarno okružje razvijeno u Slovačkoj. U toj zemlji danas živi 5,4 milijuna stanovnika i za razliku od većine nekadašnjih socijalističkih država ovdje je ravnomjeran rast stanovništva sačuvan. To je posljedica ne samo gospodarskog uspjeha, nego i pažljivo provođene pronatalitetne politike. Zbog pozitivnog prirodnog prirasta Slovačka ima, osobito za europske prilike, mlado stanovništvo, što se izravno odrazilo na pozitivne ekonomske trendove, kao što je to već ranije bio slučaj u Irskoj.

Došli Sony i Samsung
Danas se slovačko gospodarstvo temelji na izvozu koji čini više od 80 posto BDP-a. Osobito se ističe proizvodnja automobila. Slovačka je najveći proizvođač automobila po glavi stanovnika u svijetu, proizvodi 171 vozilo na tisuću stanovnika, odnosno više od milijun godišnje. Vozila koja se proizvode u tvornicama Volkswagena u Bratislavi, PSA Peugeot Citroena u Trnavi i KIA-e u Žilini izvoze se osim u EU i u Kinu i Rusiju.

Gotovo 100.000 slovačkih radnika, i što je posebno bitno veliki broj pratećih kooperanata, proizvode dijelove za automobilsku industriju. Ta industrija čini 40% slovačke gospodarske proizvodnje, te daje veliku dodanu vrijednost, tako da je Slovačka ostvarila zavidan gospodarski i društveni napredak. U Slovačkoj i megakompanije poput japanskog Sonyja proizvode televizore, dok Samsung ima tvornicu zaslona za računala. A koliko automobila proizvodi Hrvatska?

Odgovor je svima poznat, a možda je jedan od razloga naveden u Izvješću o stanju gospodarskih sloboda u 2015. godine, koje pokazuje da je Hrvatska na 103. mjestu, a Slovačka na 56. mjestu. Usto, kao članica Višegradske skupine Slovačka je još jednom integracijom dodatno ojačala svoj položaj. Višegradska skupina je naziv udruženja četiri srednjoeuropske države: Mađarske, Slovačke, Češke i Poljske. Skupina je osnovana na sastanku državnika Čehoslovačke, Mađarske i Poljske održanom 15. veljače 1991. u mađarskoj utvrdi Višegradu. Inicijator okupljanja srednjoeuropskih zemalja bio je tadašnji čehoslovački predsjednik Vaclav Havel, pisac i državnik, poznat po humanističkim i demokratskim uvjerenjima.

Snaga Višegradske skupine
Konkretan primjer gospodarske suradnje spomenutih zemalja jest prošle godine završen slovačko-mađarski naftovod. U modernizaciju tog 128 kilometara dugog naftovoda uloženo je 80 milijuna dolara. Godišnji kapacitet iznosi 6 milijuna tona nafte. Danas zemlje Višegradske skupine imaju više glasova u Europskom parlamentu od najmoćnije države Europe, Njemačke. To samo po sebi govori koliko je taj savez politički i gospodarski moćan i utjecajan. S obzirom na geografski položaj Hrvatske, graničimo s Mađarskom, kao i zbog gospodarskih razloga, našoj bi zemlji članstvo u toj grupaciji država donijelo velike gospodarske i političke benefite.

* Koautor članka je Željko Sakić