Keš za putni nalog? To ne prolazi u ozbiljnim tvrtkama

Afera oko misteriozne isplate dnevnica trojici posebnih savjetnika premijera Zorana Milanovića otvorila je pitanje kako je uopće moguće da se u državnim institucijama barata tolikom gotovinom i ne bi li i država, kao što to čini većina tvrtki, trebala prijeći na bezgotovinsko plaćanje

Podsjetimo, Državna revizija ustanovila je da je izdano 57 putnih naloga za koje je isplaćeno gotovo 308.000 kuna dnevnica bez pokrića, točnije bez dokaza o putovanju. Kako su Milanovićevi savjetnici opovrgnuli da su potpisali putne naloge i primili dnevnice, tek policijska istraga utvrdit će tko je ustvari dao nalog za isplatu i kome je novac isplaćen.

Upravo radi sprečavanja zlouporaba i lakše porezne kontrole, za većinu primitaka koje zaposlenici primaju od poslodavaca zabranjena je isplata u gotovini. Zbog svoje prirode, dnevnice su izuzete iz tog pravila, ali je zato zakonodavac propisao detaljne upute za obračun i pravdanje isplate dnevnica.

U pravilu se dnevnice isplaćuju nakon putovanja na temelju vjerodostojnog putnog naloga i priloženih isprava kojima se dokazuju izdaci i drugi podaci navedeni na putnom nalogu. Uz putni nalog obvezno se prilažu računi kojima se dokazuju nastali izdaci, bez obzira na način podmirenja izdataka.

Kod tvrtki isplata dnevnica pod posebnom je prismotrom poreznika jer je riječ o neoporezivom primitku. Stoga poduzetnici vode računa o tome da opravdaju svaku isplaćenu dnevnicu jer im u suprotnom prijeti plaćanje poreza na dohodak.

U realnom sektoru davno su shvatili i to da je isplata dnevnica u gotovini prilika za mutne radnje zaposlenika. Stoga je u većini kompanija napuštena ta praksa te se sve isplate vezane uz dnevnice obavljaju preko računa. Tako je lakše kontrolirati troškove, a u slučaju bilo kakve sumnje u pronevjeru, lako je u ući u trag otuđenom novcu.

U državnom sektoru dnevnice se u pravilu isplaćuju u gotovini što u nedostatku odgovornosti i odgovarajuće kontrole otvara prostor za zlouporabe. Tako se i u aktualnom slučaju curenja novca iz Vlade pokazalo da vrijedi pravilo da prilika čini lopova.

Mogućnost isplate dnevnica u gotovini, uz neodgovornost nadležnih službi (isplata novca unatoč tome što ne postoje vjerodostojni dokazi da je netko bio na putu) i neodgovarajuću unutarnju kontrolu (nepravilnosti je pokazala tek vanjska revizija) otvorili su prostor za lov u mutnom.

I ne samo to, kad novac ide iz ruke u ruku i nakon što se utvrdi prekršaj, istraga može potrajati jer nije lako utvrditi tko je sudjelovao u transakcijama. Kad bi pak postojalo pravilo da se dnevnice isplaćuju isključivo na račun korisnika, ne bi bilo potrebno toliko vremena za otkrivanje prijestupnika.

Zato je afera s curenjem novca možda dobar povod za to da se razmisli o moderniziranju državne uprave. A prvi korak mogao bi biti izbacivanje keša iz opticaja među državnim činovnicima.