Koje promjene je donijela nova Uredba o ekološkoj proizvodnji?

Od 2009. godine, kada je na snagu stupila EU uredba 834/2007 o ekološkoj proizvodnji i označivanju tih proizvoda, rasla je potreba za prilagodbom postojećih propisa stvarnom stanju ove poljoprivrede. Iako je nova Uredba 2018/848 trebala stupiti na snagu već 1. siječnja 2021., uslijed Covid-19 situacije njena je primjena odgođena do 1. siječnja 2022. godine.

Prema Europskoj Komisiji, ona garantira pravednije tržišno natjecanje proizvođača hrane istovremeno sprječavajući prijevare i jačajući povjerenje potrošača u cijeli sustav. Ova će se poljoprivreda moći brže razvijati uz pojednostavljen i harmoniziran pristup ekološkim standardima.

Nova Uredba zamjenjuje tri postojeće. Najvažnije izmjene odnose se na proizvodnju i označavanje.

Stroža uvozna pravila
Proizvođači iz trećih zemalja će morati ispoštovati sve standarde kao i oni iz EU zemalja. Do sada su ponekad proizvodi certificirani kao ekološki prema standardima trećih zemalja bivali priznati i kao EU prema načelu ekvivalentnosti (isti ciljevi i načela), no sada i oni moraju biti nadzirani po istim standardima i od strane EK odobrenih kontrolnih tijela.

Komisija će ažurirati listu odobrenih kontrolnih tijela za nadzor u trećim zemljama. Dakle, ili će države izvan EU dokazivati status izvoznih proizvoda sukladno novoj uredbi ili će države s kojima je EU do sada imao Sporazum o ekvivalentnosti (Latinska Amerika, Argentina, Čile, Kostarika) morati raskinuti ugovore i ispregovarati nove uvjete.

Sudionici razmjene ovim poljoprivrednim proizvodima iz zemalja izvan EU imaju tranzicijski period do 31. prosinca 2024. za prilagodbu novoj regulativi.

Upotreba gnojiva i biljne zaštite
Malo fleksibilnija će biti pravila o upotrebi gnojiva i biljne zaštite tradicionalno upotrebljavane u pojedinim zemljama. Čak će EK moći odobriti neka sredstva uzimajući u obzir ekološku ravnotežu u biljnoj ili životinjskoj proizvodnji, specifične klimatske uvjete, lokalnu tradiciju i sl.

Istovremeno, za kontrolu korova i štetnika zaštita će se bazirati na korištenju prirodnih neprijatelja, izboru otpornih domicilnih vrsta, plodoredu, tehnikama kultivacije kao što je npr. biofumigacija, mehaničkim te toplinskim metodama kao što je insolacija ili plitko tretiranje tla parom i drugo.

Dodatni proizvodi koje je moguće certificirati
Proširena je lista proizvoda koji se mogu ekološki certificirati. Osim sirovih neprerađenih poljoprivrednih proizvoda, sjemena i reprodukcijskog materijala, prerađenih poljoprivrednih proizvoda i hrane za životinje, u Prilogu I dodan je čitav niz proizvoda usko povezanih s poljoprivredom: kvasci koji se upotrebljavaju kao hrana ili hrana za životinje; mate čaj, slatki kukuruz, lišće vinove loze, palmina srčika izdanci hmelja i drugi slični jestivi dijelovi bilja i od njih dobiveni proizvodi; morska sol i druge soli za hranu i hranu za životinje; čahure dudovog svilca prikladne za odmatanje; prirodne gume i smole; pčelinji vosak; eterična ulja; čepovi od prirodnog pluta, neaglomeriranog i bez vezivnih tvari.

Na popisu su i pamuk, negrebenani i nečešljani; vuna, negrebenana i nečešljana; sirova koža i netretirana koža te tradicionalni biljni pripravci na biljnoj bazi.

Promjene u proizvodnji i prijelaznom razdoblju
Vezano uz biljnu proizvodnju, detaljno je propisano porijeklo sadnog i sjemenskog materijala. Dodatno, obavezna će biti sjetva leguminoza radi poboljšanja plodnosti tla. Budući da se ekološka biljna proizvodnja temelji na hranidbi bilja u prvom redu kroz ekosustav tla i u živom tlu koje je u vezi s podzemnim slojem i temeljnom stijenom, hidroponska proizvodnja nije dopuštena, kao ni uzgoj bilja u posudama, vrećama ili gredicama u kojima korijenje nije u dodiru sa živim tlom. No, dopušteni su izuzetci prakse koje nisu povezane s tlom, kao što su proizvodnja klica ili glavica cikorije i proizvodnja ukrasnog i začinskog bilja u posudama koje se u posudama prodaje potrošačima.

Kako bi se olakšala proizvodnja u ranijoj fazi uzgoja bilja, dopušten je uzgoj sadnica ili presadnica u posudama za daljnje presađivanje.

Promjene u životinjskoj proizvodnji
Najznačajnije promjene za životinjsku proizvodnju se uvode u peradarsku i svinjogojsku proizvodnju, gdje se više pažnje posvećuje dobrobiti životinja pogotovo u rasporedu štalskih objekata i prostora, te u dostupnosti ispusta. Dodatno, uvode se restrikcije u hranidbi i nabavci pilića iz ne-ekološkog uzgoja. Uvedena su nova pravila za uzgoj jelena i kunića. Upravljanje zdravljem životinja trebalo bi se u prvom redu temeljiti na sprječavanju bolesti. Trebalo bi primjenjivati posebne mjere čišćenja i dezinfekcije. Preventivna upotreba kemijski sintetiziranih lijekova i antibiotika u ovom uzgoju ne bi trebala biti dopuštena.

Životinje bi trebalo hraniti krmivom proizvedenim u skladu s pravilima eko proizvodnje koje po mogućnosti potječe s vlastitoga gospodarstva poljoprivrednika. Dodatno, od 1. siječnja 2022. u proizvodnji eko kvasca koji se upotrebljava kao hrana i hrana za životinje trebalo bi upotrebljavati samo ekološki proizvedene supstrate. Međutim, do 31. prosinca 2023. dopušta se dodatak od najviše 5 % neekološkog ekstrakta kvasca ili autolizata u supstratu (izračunan u masi suhe tvari) za njegovu proizvodnju.

Kod prerade hrane najveće izmjene se odnose na proizvodnju i upotrebu aroma. Svi aromatični sastojci moraju biti ekološki ili najmanje 95 posto takvih tvari u masenom udjelu proizvoda mora dolaziti iz ekološkog izvora.

Skupno certificiranje u svim državama
Nova uredba dopušta primjenu sustava skupnog certificiranja s ciljem smanjenja troškova inspekcijskih pregleda i certificiranja te s time povezanog administrativnog opterećenja, jačanja lokalnih mreža, doprinošenja boljem tržišnom plasmanu te osiguravanja jednakih uvjeta tržišnog natjecanja sa subjektima iz trećih zemalja. Na ovaj način malim se poljoprivrednicima olakšava prelazak na ovu poljoprivredu. Certifikacija grupa proizvođača će sada biti dostupna u svim državama i podržana poboljšanim kontrolama. Naprimjer, veličina svake pojedinačne farme i broj članova grupe će biti ograničen.

Označavanje
Nova pravila označavanja tako certificiranih proizvoda imaju za cilj zaštititi interese subjekta (precizna identifikacija njihovog proizvoda na tržištu i pravedniji uvjeti tržišnog natjecanja) i potrošača (točne informacije na osnovu koji može izabrati najpogodniji proizvod za sebe).

Kako bi se izbjeglo svako moguće zbunjivanje potrošača u vezi s time potječe li proizvod iz EU ili ne, kad god se upotrebljava znak Europske unije za ekološku proizvodnju potrošače bi trebalo informirati o mjestu uzgoja poljoprivrednih sirovina od kojih se proizvod sastoji. No, dopuštena je veća fleksibilnost oko označavanja porijekla. Eko proizvodi s nazivom “Uzgojeno u EU” moći će sadržavati 5% sastojaka porijeklom izvan EU, a ne samo 2% kao do sada.

Prerada proizvoda omogućava tako certificiranim proizvodima da budu napravljeni od najmanje 95% ekoloških sastojaka.

Termini organski, biološki i ekološki te njihove izvedenice "bio" i "eko" moraju biti sukladni s Uredbom, izjednačeni i zaštićeni u cijeloj EU.

Obveze i djelovanje u slučaju sumnje na nesukladnost
Strože su preventivne i mjere predostrožnosti za slučaj nepoštivanja navedenih standarda. Nova uredba propisuje kako subjekt i/ili kontrolno tijelo trebaju postupiti u slučaju sumnji na nepoštivanje regulative (Članak 27 et seq.). Do sada je ova procedura bila navedena u članku 30 osnovne uredbe i u članku 91 provedbene uredbe.

Ako subjekt sumnja da proizvod koji je proizveo, pripremio, uvezao ili zaprimio od drugog subjekta nije sukladan s ovom Uredbom, on odvaja taj proizvod, provjerava može li dokazati sumnje i ne stavlja ga na tržište. Ako je sumnja potkrijepljena ili ako se ne može otkloniti, odmah obavješćuje relevantno nadležno tijelo ili, prema potrebi, relevantno kontrolno tijelo ili kontrolnu ustanovu. U potpunosti surađuje s relevantnim nadležnim tijelom na utvrđivanju razloga za sumnju na nesukladnost.

Izuzeci i odstupanja
Novom Uredbom uklonjeni su brojni izuzeci. Izuzeća od propisanih pravila trebalo bi predvidjeti samo u slučaju katastrofalnih okolnosti. Evo nekih od preostalih izuzetaka:

Primjerice, neki su subjekti razvili gospodarsku aktivnost uzgojem bilja u "odijeljenim gredicama" koje su njihova nacionalna tijela certificirala kao ekološke na temelju dosadašnje uredbe. Novom uredbom ovaj uzgoj više nije dopušten osim za površine koje su u Finskoj, Švedskoj i Danskoj prije 28. lipnja 2017. certificirane za tu praksu kao takve. Ne dopušta se proširivanje tih površina. To odstupanje istječe 31. prosinca 2030.

Zabranjena je hidroponska proizvodnja, to jest metoda uzgoja bilja koje prirodno ne raste u vodi, kod koje se korijenje nalazi samo u hranjivoj otopini ili u inertnom mediju kojem je dodana hranjiva otopina. Ipak, mogućnost izuzeća je ostavljena za proizvodnje klica vlaženjem sjemena i uzgoj glavica cikorije, među ostalim i uranjanjem u čistu vodu.

Kako će izmjene utjecati na naše proizvođače i kontrolna tijela?
Uredba 2018/848 će pojednostaviti zakonsku regulativu kada je u pitanju proizvodnja kroz postupno ukidanje brojnih iznimaka i isključivanja. Ono što je bitno napomenuti je da će sustav kontrole biti ojačan zahvaljujući strožim mjerama predostrožnosti i provjerama duž cijelog lanca opskrbe. U načelu se nad subjektima jednom godišnje provode provjere na terenu. No, ako prethodne provjere nisu otkrile nijedan slučaj neusklađenosti u prethodne tri godine, razdoblje između fizičkih pregleda na licu mjesta može se produljiti za najviše dvije godine.

Sektor ove poljoprivrede u Uniji rastao je proteklih godina i u smislu površina i broja registriranih subjekata. Još 2021. godine Komisija je donijela Akcijski plan koji predviđa postizanje cilja Europskog zelenog dogovora od 25 posto poljoprivrednog zemljišta pod ekološkom poljoprivredom do 2030. godine. EU ima za cilj stimulirati potražnju i osigurati povjerenje potrošača, potaknuti konverziju i ojačati cijeli lanac vrijednosti. Krajnji cilj ovog plana je poboljšanje održivosti okoliša. Provedena ispitivanja tržišta su pokazala da je za promet ekološkom hranom od presudne važnosti povjerenje potrošača.

Drugim riječima, nepouzdanim pravilima može se ugroziti povjerenje javnosti i dovesti do urušavanja tržišta. Zato bi se dugoročni razvoj ove proizvodnje u EU trebao temeljiti na jasnim i usklađenim pravilima proizvodnje koja ispunjavaju očekivanja subjekata i potrošača u pogledu kvalitete tih proizvoda. Nova Uredba osigurava višu stopu vanjske kontrole i uzorkovanja na rezidue. Osmišljena je kako bi osigurala pošteno tržišno natjecanje, istodobno spriječivši prijevare. Ne čini se da će značajno zakomplicirati uzgojne metode hrvatskih proizvođača, osim možda malobrojnim eko stočarima zbog nemogućnosti nabavke inputa.

Zbog nekih izmjena moglo bi na terenu doći do dvosmislenosti i različitih tumačenja dok se ne uskladi djelovanje svih sudionika u sektoru. Hoće li kontrolna tijela njene propise uspjeti bezbolno ugraditi u svoje procedure, ostaje za vidjeti. Bilo bi dobro da nova Uredba osigura uniformnost nadzornih procedura nad proizvodnjom jer se one danas značajno razlikuju među akreditiranim kontrolnim tijelima u RH. A, njih je svake godine sve više.