Lani izgubljena 2363 radna mjesta

Uz drastičan pad narudžbi na domaćem tržištu, metaloprerađivače Hrvatske, njih nešto manje od 25 tisuća, najviše muči besparica koju generira država i njena javna poduzeća, odnosno poduzeća u kojima je država pretežit vlasnik.

Drastični pad narudžbi
Zabrinjava što u ovom trenutku nitko u zemlji nije radio cjelovite analize aktualnih prilika u ovoj industrijskoj grani. Još manje, nitko nema ni odgovora kakve su perspektive ovog sektora koji je prije rata zapošljavao, vjerovali ili ne, više od sto tisuća ljudi i bio kičma hrvatskog izvoza. Jedno je potpuno jasno – većina metaloprerađivačke industrije je na koljenima. Samo u prošlog godini broj zaposlenih s 27.293 pao je na 24.930 radnika. -Najkraće, situacija je teška. S jedne strane, narudžbe su drastično pale, a s druge, i oni koji su imali posla, ne mogu ga naplatiti.

Recimo, tvrtke koje su radile za brodogradnju ne mogu doći do svojeg novca. U istoj situaciji su i metalci koji su se vezali za građevinski sektor. Hrvatske autoceste, koje su najviše investirale i koristile usluge metalaca, nemaju novca da podmire svoje obveze. Slično je i s poduzećima kooperantima u strojogradnji. Globalna kriza je, naravno, pogodila sve, pa i ovaj sektor. Međutim, problemi koje sam nabrojila posljedica su gospodarskih neprilika u Hrvatskoj - kaže Zoja Crnečki, v.d. direktorica Sektora za industriju Hrvatske gospodarske komore (HGK).

U puno boljoj situaciji su izvoznici. Iako su i njima, zbog globalne krize u svijetu, osjetno pale narudžbe, ipak, ono što proizvedu i izvezu bez problema naplate. To najbolje može potvrditi šibenskoj TLM-ovoj Tvornici valjanih proizvoda.

- Nakon ozbiljnog pada narudžbi zbog kojih smo prošlu godinu završili u gubicima, posljednjih mjeseci imamo toliko posla da ne možemo ni prihvatiti sve narudžbe. Kako više od 95 posto proizvodnje završi u izvozu, mi uopće nemamo problema s naplatom - kaže Miroslav Šupe, direktor Valjaonica.

Problema s tržištem, naplatom i likvidnošću nema ni Zagreb-Montaža. Ova tvrtka ima unaprijed u Njemačkoj ugovorene poslove čija vrijednost premašuje sto milijuna eura.

- Pored ostalog, vrlo smo cijenjeni na tom tržištu kao pouzdan i kvalitetan proizvođač elektrofiletra za termoelektrane koje, inače, proizvodimo u našoj tvrtki u Poduzetničkoj zoni Podi Šibenik - kaže Vlado Čović, većinski vlasnik ZG-Montaže.

Slično tvrde i u HS Produktu iz Ozlja odakle u svijet odlaze vrlo cijenjeni hrvatski pištolji i strojnice. Ova tvrtka sa 850 zaposlenih ima supermoderan strojni park i vrlo stabilno tržište. Relativno stabilno posluje i Tvornica termoenergetskih postrojenja “Đure Đakovića”. Popis onih kojima je već duže vrijeme mrak pred očima je osjetno duži. U najgoroj situaciji je Željezara Split. Poljaci su, pokazalo se, bili promašaj. Mala i ne tako davno modernizirana željezara s 400 zaposlenih već je mjesecima izvan pogona.

- Traže se novi strateški partneri. Prije nekoliko dana tu su bili Talijani. I moćna međunarodna korporacija Mittal je iskazala interes za nju. Međutim, sve je to presporo - kaže Ozren Matijašević, predsjednik HUS-a i član NO Hrvatskog fonda za privatizaciju.

Ni zadarski SAS nije u zahvalnoj situaciji. Baš kao ni sisačka željezara. Dalekovod je ostao bez značajnijih narudžbi na domaćem tržištu, ali ga izvlače izvozni poslovi.

Iskorak moguć, ali čekaju se strateški potezi države
Je li moguće napraviti iskorak? U Hrvatskoj gospodarskoj komori vjeruju u to. Međutim, važno je da država povuče strateške poteze.

- Ne govorim ništa što se ne zna. Međutim, druge države, da bi isplivale iz krize, pojačale su ulaganja u infrastrukturne objekte i tako stvorile osnovne uvjete za preživljavanje, pa i oživljavanje tržišta. Mi smo sve uradili obratno. Zaustavili smo već ugovorenu gradnju, recimo, u cestogradnji, smanjili smo plaće, a time i potrošnju. Recimo, oklijeva se s donošenjem odluke o najavljenoj gradnji vagona koja bi, uz slavonskobrodskog Đuru Đakovića, Gredelja, sisačku ljevaonicu FELIS za sobom povukla još 50-ak metaloprerađivačkih poduzeća - kaže Zoja Crnečki.