Lokvarski prozori osvajaju svijet, za povećanje proizvodnje nedostaje radnika

Tvrtka iz Lokava proizvodi inovativne niskoenergetske prozore.

Biti globalna tvrtka s asortimanom koji je moguće prodati na bilo kojem tržištu zemaljske kugle strategija je tvrtke Lokve, kaže vlasnik i direktor Franjo Mihelčić. Ambicije su već dijelom ostvarene: uz izvoz u gotovo sve članice EU lokvarski prozori kupce nalaze u više država na afričkom i azijskom kontinentu te u Rusiji. Posebno izdvaja Južnu Koreju, Japan i Vijetnam.

“Kada u zemlji s vrlo niskim BDP-om kao što je Vijetnam nađete kupce pripravne platiti europski premium proizvod, to svjedoči da su naši ciljevi realni”, kaže Mihelčić. Otkriva da im je bolna točka sjevernoameričko tržište, gdje još nisu prisutni. No, bit će i tamo, uvjeren je.

Prvi su u RH proizveli inovativne modele prozora namijenjene niskoenergetskoj i pasivnoj gradnji, od lameliranog drva te u kombinaciji aluminij-drvo. Polovica proizvodnje odlazi u izvoz, mogli bi i više, no 110 zaposlenika uglavnom radi u jednoj smjeni u pogonima s najmodernijom tehnologijom. Za povećanje proizvodnje nedostaje radnika.

Na tržištu, uz veliki broj nezaposlenih, vlada manjak radne snage. Nemoguće je, tvrdi, naći ne kvalitetne već radnike uopće.

Zbog apsolutnog nemara svih političkih garnitura prema demografiji i očuvanju ruralnih područja Hrvatska je, upozorava Mihelčić, suočena s nužnim uvozom radne snage želimo li zadržati ono što je opstalo od industrije.

Kod nas se, ističe, više govori o pravima nego o obvezama i tu javnu filozofiju treba mijenjati.

“U naše konkurencije radni dan traje punih osam sati, kod nas najviše sedam i pol. Kako u tim okvirima biti konkurentan? Zakon o radu traži žurne i ozbiljne promjene”, smatra Mihelčić i dodaje kako ne zagovara američki ili azijski koncept, već model koji daje jasne obveze i potiče efikasnost.

Državi zamjera što kasni s izradom jasne strategije vezane uz goleme zalihe drvne sirovine, gdje bi prednost imali lokalni poduzetnici, a ne da trupci odlaze u izvoz.

Veliki problem je i javna nabava: tu su potrebna nova rješenja po principima kako to rade mnoge države.

“Sustav javne nabave iznimno je jaka poluga koja može povući razvoj gospodarstva, ali ne po sadašnjim pravilima. U javnoj nabavi njemačke pokrajine Baden-Württemberg uvozni proizvodi imaju udjel samo dva posto. Zašto mi u Hrvatskoj ističemo najnižu cijenu kada se u startu zna da proizvod ili usluga ne mogu biti realizirani po tom modelu?”, pita Mihelčić.