Marko Koprivanac: Posao na OPG-u u tri riječi? Rad, upornost i požrtvovnost

Roditelji Žaklina i Dubravko osnovali su obrt 2003. godine, a zatim i OPG, koji se u početku bavio svinjogojstvom. Marko je gospodarstvo preuzeo 2024. godine i sa suprugom Veronikom obrađuje stotinjak hektara, baveći se ratarstvom i povrćarstvom.

"Ima jedna poslovica na našem OPG-u koja potječe od moje majke Žakline, još dok sam bezbrižno trčkarao okolo: ‘Samo da ova godina prođe, sljedeća će biti bolja.’ Danas tu istu rečenicu svakodnevno govorim svome sinu“, priča nam 26-godišnji Marko Koprivanac iz Šljivoševaca, sela nedaleko Donjeg Miholjca.

Majka i otac Dubravko osnovali su prvo obrt 2003. godine, a potom i OPG, te su se dugi niz godina bavili svinjogojstvom. Međutim, budući da ta djelatnost nije bila isplativa, prešli su na ratarstvo.

"Moj poljoprivredni put započeo je još u djetinjstvu. Kako sam odrastao, preuzimao sam sve više odgovornosti - od vožnje s tatom po cijele dane, preko upravljanja traktorom, pa sve do lani potpune preuzimanja gospodarstva“, dodaje Marko.

U poljoprivredi je svaki dan poseban
No, prije toga Marko se okušao u sasvim drugačijem poslu.

"Kako sam odrastao i svjedočio mukama i ljepotama ovog posla, odlučio sam iskušati sreću u naftnoj industriji. Završio sam srednju školu za naftno-rudarskog tehničara u Ivanić Gradu“, prisjeća se Marko.

Radio je u struci nepune dvije godine, no posao mu se nije svidio. Kako su mu roditelji imali OPG, odlučio se vratiti i prekvalificirao se za poljoprivrednog tehničara.

"Supruga Veronika i ja trenutačno obrađujemo stotinjak hektara, od čega je 20 ha pod povrćem, najviše boba. Supruga je velika podrška u poslu i ima važnu ulogu jer rješava papirologiju, račune i svu tehničku podršku. Moja je zadaća dobro posijati i još bolje održavati usjev“, napominje.

"Osim što je zadužena za birokraciju,“ dodaje Marko, "ona često sjeda i na traktor te mi pomaže. Posebno u vrijeme sjetve i žetve imamo toliko posla da ne stignem sve sam.“

Svjesni su da bavljenje ovim poslom zahtijeva svakodnevno učenje. Tehnologija, vrijeme i tržište neprestano se mijenjaju. Posljednjih godina sve se više okreću pametnoj poljoprivredi.

"Ovo nije samo posao, već način života i ljubav. Svakodnevno sam na njivi, od fizičkog rada do praćenja svakog detalja, od usjeva do trave“, ističe.

U poljoprivredi se mora stalno prilagođavati
Ne boje se promjena ni rizika kad vide priliku za nešto bolje. S vremenom su naučili da se u poljoprivredi mora stalno prilagođavati.

"Svake godine isprobavamo nove kulture. Prije dvije godine odlučili smo se za bob, koji se za sada pokazao kao odličan, dohodovan i lijep za uzgoj. Kukuruz nam je glavni usjev, nakon kojeg slijede soja i bob, zatim pšenica i ječam. Razmišljamo o izbacivanju pšenice iz proizvodnje jer s ovom cijenom ne možemo biti na nuli“, objašnjava.

U svom radu sve više se oslanjaju na konzervacijsku poljoprivredu. Obrađuju tlo na način koji čuva njegovu strukturu i plodnost, uz minimalno oranje, manje prolazaka strojeva i smanjenu potrošnju goriva.

"Osim što takav pristup čuva okoliš, znatno nam smanjuje troškove obrade. Tako smo uveli i postrne usjeve - nakon ječma i pšenice sijemo postrnu soju. Nažalost, još uvijek nemamo navodnjavanje koje bi proizvodnju podiglo na višu razinu, ali se nadam da ćemo uskoro riješiti to pitanje, možda i uz pomoć financiranja iz Europske unije“, priča.