Matija Kopić vraća se poljoprivredi i pokreće proizvodnju hrane

U vremenu dominacije umjetne inteligencije, Kopić smatra da će nam utočišta gdje se možemo ‘resetirati‘ biti itekako potrebna
Dok većina poduzetnika iz IT sektora trenutno razmišlja o tome kako iskoristiti razvoj umjetne inteligencije za širenje biznisa ili stvaranje novih digitalnih proizvoda i usluga, Matija Kopić napravio je neočekivani zaokret. Nakon što se prije dvije godine povukao iz operativnog poslovanja Gideona, tvrtke koja proizvodi industrijske robote koju je 2017. godine osnovao zajedno sa sadašnjim direktorom Josipom Ćesićem, pa se prošle godine ipak vratio radu u Gideonovom odboru direktora, početkom ove godine bacio se u poljoprivrednu proizvodnju pokrenuvši novu tvrtku Travne Ulice. No nije to prvi njegov izlet u poljoprivredu. Prije Gideona, Kopić je uspješno prodao svoj prvi startup Farmeron, koji se bavio menadžmentom nekih od najvećih mljekarskih farmi u SAD-u. Sada se, nakon godina iskustva u radu s umjetnom inteligencijom i tehnologijom, želi ponovno vratiti poljoprivredi, ali i pomoći domaćim farmerima svojim idejama.

Za početak će, kaže, uzgajati tovne piliće i nesilice za proizvodnju jaja u Osijeku, a nas je, između ostaloga, prvo zanimalo što ga je potaknulo da se baš sada, na vrhuncu uspješne karijere u IT-ju, vrati poljoprivrednoj proizvodnji:

– Ne bih rekao da sam na vrhuncu uspješne karijere u IT-u, no svakako sam spreman i za neke dodatne poslovne izazove. Dugo razmišljam o poljoprivredi, stočarstvu i s njima povezanim tehnologijama, u kontekstu lokalnih potreba i globalnih kretanja, a ovdje se radi i o svojevrsnom vraćanju mojim poduzetničkim korijenima. S nekih 13 godina započeo sam svoj prvi ozbiljniji poslovni pothvat: malu obiteljsku farmu koza, na kojoj smo proizvodili dimljeni kozji sir. Sada nešto slično želim omogućiti i svojoj obitelji, jer za klince nema boljeg okruženja za odrastanje od farme. Velika mi je želja i pružiti mojim prijateljima, poznanicima i svim znatiželjnicima iz svijeta tehnologije neko mjesto gdje se mogu ‘resetirati‘, povezati sami sa sobom i drugima, kroz aktivan rad u prirodi. U vremenu dominacije umjetne inteligencije, smatram da će nam takva utočišta biti itekako potrebna.

Na koji način planirate povezati tehnologiju i umjetnu inteligenciju s poljoprivrednom proizvodnjom? Možete li to objasniti na nekom primjeru?
– Za početak, tehnologiju planiram koristiti za automatizaciju rotacijske ispaše životinja u regenerativnom pašnjačkom modelu proizvodnje na otvorenom, kao i za nadzor prirasta i zdravlja životinja te za sigurnosni nadzor. No tehnologija je samo jedan dio puno dublje priče. Uslijed očiglednog urušavanja domaće proizvodnje – što predstavlja ugrozu hrvatske nacionalne sigurnosti – čini mi se da su domaći lanci poljoprivrede i proizvodnje hrane spremni za neke nove pristupe. Stari očito ne funkcioniraju najbolje.

Prvo, želja mi je ovim pothvatom njegovati i promovirati principe regenerativne poljoprivrede, fokusirajući se na proizvodnju nutritivno daleko kvalitetnije hrane od onoga što nam je danas dostupno, uz njegovanje bioraznolikosti i očuvanja prirodnih resursa koje smo privremeno dobili na upravljanje.

Drugo, moja vizija poljoprivrede se svodi na male, sigurne, zdrave, otporne, agilne proizvođače koji zdravom hranom mogu opskrbljivati svoje lokalne zajednice. Nema tu govora o gradnji novih prehrambenih mega korporacija i (pre)dugačkih opskrbnih i distributivnih lanaca – to mi uopće nije u planu. Ključ je u osnaživanju lokalnih zajednica, u kojima su ljudi dublje povezani jedni s drugima i u kojima krajnji potrošač ima apsolutno transparentan uvid u svaki element proizvodnje svoje hrane. Za to će biti potrebni inovativni pristupi, kako u samom proizvodnom procesu, tako i u direktnom marketingu krajnjim kupcima.

Koliko se u Hrvatskoj koristi tehnologija u poljoprivredi i što po tom pitanju želite promijeniti?
– Ako mislite na konvencionalnu poljoprivredu, inovativne tehnologije postaju sve prisutnije – od satelitski navođenog, preciznog, robotiziranog ratarstva, do visoko automatiziranih industrijskih operacija za tov životinja. No mene ne zanima ta konvencionalna, prevladavajuća poljoprivredna paradigma, koja je i kapitalno i tehnološki intenzivna, a time i rezervirana za jako ograničen krug investitora. Uzmimo za primjer trenutno medijski eksponirane ukrajinske investicije u peradarstvo u Sisačko-moslavačkoj županiji, mjerene u stotinama milijuna eura: takav model je neprirodan i apsolutno je neodrživ. Više mi je privlačna regenerativna paradigma, u kojoj dominira kombinacija intenzivne ljudske prisutnosti s jedne strane, i pametne, light, relativno jeftine tehnološke infrastrukture s druge. Potencijal rasta je nužno ograničen u takvome modelu i to je baš pozitivno. Tisuće takvih malih farmi mogu preporoditi hrvatske ruralne sredine.

Pokrenuli ste i novu tvrtku Travne Ulice. Na čemu ste već počeli raditi?
– Za sada kroz novu tvrtku planiram uzgajati tovne piliće (brojlere) te nesilice za proizvodnju jaja. Te linije proizvodnje sam već započeo, a u planu za sljedeću godinu je širenje na nove, komplementarne djelatnosti. Uz poljoprivrednu proizvodnju, ove godine ću ponuditi i prve ‘programe obnove‘ za znatiželjnike koji žele doći na naše imanje te provesti nekoliko dana aktivno sudjelujući u radovima na farmi. Mislim da je to pravi recept za barem djelomično adresiranje modernih bolesti iscrpljenosti, burnouta, depresija, egzistencijalnih kriza različitih vrsta. Jer treba nam manje Zoom poziva, prezentacija, društvenih mreža, sastanaka, raznoraznih terapija, uredskih drama – a više blata pod noktima, rada vlastitim rukama, svježeg zraka, šumskih avantura, razgovora uz vatru, bezgraničnog trošenja vremena na prijatelje i obitelj.

Kakve ste reakcije dobili iz IT zajednice?
– Reakcije su vrlo pozitivne. Moji prijatelji i poznanici iz IT zajednice, kao i mnogi drugi ljudi koji mi se javljaju, žele se uključiti na različite načine. Od želje da kupuju zdravo, ekološki proizvedeno meso, želje da dođu i sudjeluju na nekom od programa koje planiramo, pa sve do želje za pokretanjem vlastite, slične priče. Čini mi se da popriličan broj ljudi promišlja o sličnim inicijativama i to me zaista veseli.

Imate li možda još neke druge planove?
– Za sada ne. Uz obitelj i obveze u odboru direktora Gideona, ovaj projekt me drži poprilično zaposlenim.