Mesna industrija trajne proizvode suši na uvoznoj piljevini

Kobasica, slanina, kulen, šunka i ostali trajni proizvodi Mesne industrije Ravlić na brojnim su stolovima hrvatskih kućanstava. No ono što o tim proizvodima njihovi brojni potrošači ne znaju jest podatak da se oni suše i dime na inozemnoj bukovoj piljevini. Naime, tek jedna međimurska pilana u Hrvatskoj filtrira piljevinu kako bi se ona mogla upotrijebiti za sušenje u mesnoj industriji.

A da doista u dimokomore ne smije doći bilo kakva piljevina potvrdio nam je i Davor Mikulić iz tvrtke Ravlić, koji kaže da su u toj mesnoj industriji prisiljeni uvoziti piljevinu i, dakako, za nju plaćati mnogo veću cijenu nego što bi je platili u Hrvatskoj. - U dimokomorama se nalaze generatori čije turbine ne smiju usisati nikakav drugi sastojak izuzev čiste piljevine, jer dolazi do onečišćenja vodova. Tako moramo voditi računa o tome da kupujemo certificiranu piljevinu koje u nas nema. Točnije, piljevine koje nastaju u domaćim pilanama nisu certificirane, odnosno odobrene za korištenje u mesnoj industriji, pa zato kupujemo uvoznu i skuplju piljevinu - pojasnio je Mikulić. Za 15 kilograma piljevine iz Njemačke, odnosno Austrije Ravlić plaća 86, a ona iz Međimurja je 45 kuna! Zašto domaće pilane ne proizvode piljevinu za mesnu industriju pokušali smo doznati u nekoliko slavonskih drvnih industrija. Za sušenje mesa koristi se piljevina bukve, a to drvo prerađuju u požeškom Spin Valisu, gdje smo od Darka Vukovića doznali da u toj tvrtki pri piljenju nastaje sirova piljevina, koja sušarama ne odgovara. Kaže kako je piljevina jeftina sirovina da bi je pilane prosušivale zbog kasnije prodaje.

- Obližnji PPK iz Kutjeva mnogo nam je bliži, no ni on ne uzima našu piljevinu, izuzev ako je duže stajala i tako izgubila vlagu. Jednostavno, to je prejeftina sirovina da bismo se upuštali u takvu investiciju - kazao nam je Vuković.