Metalac šiva kupaće kostime i zarađuje

Počeli smo samo s jednim strojem za proizvodnju čarapa. Tih, devedesetih godina, kada smo odlučili krenuti u posao, godišnje sam automobilom radio po 180 tisuća kilometara. Obišao sam cijelu Europu jer sam želio učiti od najboljih, priča Stjepan Maršić, vlasnik i direktor poduzeća Pletix, koje danas, ni dva desetljeća od prvih početaka, zapošljava oko 130 ljudi i najveći je domaći proizvođač kupaćih kostima.

Izvoz u Europsku Uniju
Štoviše, gotovo 40 posto programa koji proizvede, izveze u zemlje u kojima je učio: Njemačku, Italiju, Sloveniju, ponešto u BiH, te najavljuje skorašnje otvaranje srbijanskog, makedonskog i ruskog tržišta. Pletix je obiteljski biznis u pravom smislu te riječi jer ga vodi čak pet članova obitelji Maršić. Otac Stjepan generalni je menadžer koji se brine o prodaji i tržištu, majka Ankica zadužena je za proizvodnju, sin Dalibor vodi poslove marketinga i PR-a, a kćerka Adriana i snaha Barbara su dizajnerice.

Stjepan, inženjer strojarstva, u tekstilnu je branšu upao iz metalske, a majka, inače ekonomistica, osamdesetih godina radila je u državnoj ustanovi. Cijela obitelj 1987. je otišla živjeti u Australiju, ali samo dvije godine kasnije vratili su se u rodno Kamanje, općinu smještenu u Karlovačkoj županiji na samoj granici sa susjednom Slovenijom, odlučni da uspiju u vlastitom biznisu. Posao s čarapama dobro se razvijao, zapošljavali su nove radnike, one koji su dobivali otkaze u tekstilnim poduzećima u susjednoj Sloveniji, nakon što je međurepublička granica postala međudržavna.

- Radili smo tada čarape za HV, rat je završio i smatrao sam da trebamo proširiti prizvodni program s kupaćim kostimima. Ubrzo se to pokazalo opravdanim pa smo odlučili razvijati vlastiti brend, ali i proširiti proizvodnju donjim rubljem te programom za spavanje. Kasnije smo pokrenuli i proizvodnju odjevnih predmeta za profesionalne bicikliste Protective - priča vlasnik Stjepan Maršić i dodaje da iz njegovih hala trenutno izlazi više od 400 modela raznih odjevnih predmeta. Jednu trećinu izvoze, jednu prodaju veleprodajom, a jednu plasiraju na tržište putem vlastitih 15 maloprodajnih mjesta, od kojih je pet u Zagrebu.

- Vlastita prodajna mreža najisplativiji nam je plasman naše robe na tržište dok se, kao i svi izvoznici, mučimo s tečajem kune, pa je ova vrsta plasmana najneisplativija - kaže Stjepan. Moto njihova uspješnog poslovanja je, kaže Stjepan, ulaganje.

- Uložili smo svaku kunu koju smo zaradili, ali i onu koju nismo imali, jer smo investicije, kada je trebalo, platili kreditom. Meni je i danas kuća pod hipotekom jer i dalje ulažemo. Otkako smo krenuli s proizvodnjom, promijenili smo tri generacije strojeva. U našim su halama danas najmoderniji strojevi za šivanje - tvrdi Stjepan.

Kineska roba
Zahvaljujući kvaliteti proizvoda, koju prati i cijena, ravnopravno konkuriraju drugim svjetskim proizvođačima, a jeftinu robu iz Kine ili Turske nikada nisu ni smatrali konkurentnom onoj koju proizvode. Sirovinu nabavljaju od 50 dobavljača, a zanimljivo je da su baš svi iz zemalja EU. Recesija ih nije pogodila, doskočili su joj, kažu Maršići, otvaranjem novih maloprodajnih mjesta koja su napunili iz rezervi u proizvodnom pogonu.