Mnogi kreću u proizvodnju lješnjaka, a da nisu svjesni što ih sve očekuje

OPG Višnja Tomašić u Murskom Središću, postoji od 2008. godine kada su kupili prvi hektar zemlje. Nedugo nakon toga kupili su još 1,5 hektar, ali nisu ništa zasadili jer nisu htjeli “grlom u jagode”. Prvo su htjeli vidjeti kako to sve funkcionira pa tek onda dalje. Odluka je pala na lijesku. Na samom početku, kad su krenuli s nasadom lijeske, bili su u integriranoj proizvodnji. Nakon što su dvije godine za redom imali probleme s administracijom a plaćali nadzor, odlučili su se okrenuti ekološkoj proizvodnji. Sada su u drugoj godini prijelaznog razdoblja, a u radu ih savjetuje dip.ing. agronomije Dubravko Knolmajer.

“Osim nositeljice našeg malog gospodarstva koja je i jedini član OPG-a, aktivno u radu i pomoći sudjeluju svi članovi obitelji. Kćer koja završava osmi razred ima plan i želju za početak krenuti u srednju školu za agrotehničara. To nam je istovremeno i radost i potpora za proširenje poslovanja koje imamo u planu", priča nam Višnjin suprug Miljenko.

Obitelj Tomašić ima 600 stabala lijeske

Imaju 600 stabala lijeske od čega je 125 Istarski duguljasti, a ostalo Rimski okrugli. Prvi urod su imali u 5-oj godini jer su prije toga rezali rese da prvo korijen i sam lješnjak ojačaju. Nasad je formiran s deblom od nekih 30 cm te krošnjom koja raste u visinu do nekih max. 2,50m. Za taj oblik odlučili su se zbog lakše rezidbe i samog održavanja nasada. Razmak izmedu redova je 4 m a izmedu sadnica 3,2m gdje istovremeno visina od tih 2,5m ne baca sjenu na sljedeće stablo. Trenutno zbog klimatskih uvjeta i samog položaja nasada nemaju potrebu koristit navodnjavanje.

Probna proizvodnja ulja od lješnjaka

Imali su i probnu proizvodnju ulja od lješnjaka. "Ulje od lješnjaka smo radili samo za privatne potrebe, tek da vidimo postoji li potražnja, no nismo našli tržište. Ove godine ćemo probati i brašno napraviti jer smo u dogovoru s jednom privatnom firmicom gdje gospođa želi isprobavati brašno za pravljenje kolača. Godine 2015. smo imali probleme s ledom, a 2016. s mrazom tako nam se i urod kojeg silno očekujemo vremenski zamaknuo. Tako smo tek prošle godine imali prvi malo jači urod od nekih 200 kg očišćene jezgre. Ove godine se nadamo urodu od 70-100%. Lješnjake koje smo proizveli uspjeli smo u potpunosti prodati s popularnog kućnog praga", govori Višnja.

Sadnice su nabavili u P.P. Orahovica d.d. , a zaštitni materijal koji je dozvoljen u eko proizvodnji nabavljaju u Cedar Agro d.o.o iz Novog Marofa. "To nam malo pravi i probleme jer to je najbliži dućan gdje možemo nabavit i kupovati sav asortiman koji smijemo koristiti, a opet udaljen je nekih 50-tak km od Murskog Središća", kažu.

Što se tiče same proizvodnje lješnjaka u Hrvatskoj, mišljenja su da to nije loše uložen novac i da će proizvodnja biti isplativa mada je to dug proces gdje treba imati i mehanizacije i vremena.

Trebalo bi odrediti potrebnu količinu lješnjaka

"Imamo osjećaj da puno ljudi kreće u proizvodnju lješnjaka a da nisu svjesni što ih sve očekuje u tome poslu. Tu će vjerojatno doći do istih problema kao što je bilo nekad s kupinom, sada s aronijom. To znači da će mnogi neorganizirani ljudi koji vide samo novac i zaradu, a ne vide posao i vrijeme kao i financije koje treba uložiti kasnije u kalibrator, krckalicu, odustati od nasada nakon nekog vremena zbog problema prodaje ili će sami "ubijat" cijenu i vrijednost te isti prodavati ispod cijene samo da prodaju.

E, tu je problem i države i ministarstva koje bi moralo napraviti neke odrednice da se zna kolike su potrebe za proizvodnjom lješnjaka u Hrvatskoj i da se proizvodnja te količine na neki način stimulira, a ne kao u ratarstvu kad čujemo da ove godine skoro svi sade kukuruz jer je prošle godine bila dobra cijena pa idemo svi u kukuruz", pričaju.
Ove se godine nadaju dobrom urodu

Htjeli su ići u realizaciju nekih od EU fondova zbog proširenja nasada u svrhu kupnje dodatne zemlje te sadnog materijala. E, to je, kažu, bilo interesantno, ti bodovi koje trebaju imati da se mogu prijaviti.

"Jedan kontakt nam je predložio da kupimo kravu da skupimo određeni broj bodova da se možemo prijaviti. Sve bi to bilo lijepo ali u gradu nemamo štalicu za tu kravicu pa opet ništa. I tako mislimo da se tu više pogoduje velikim proizvođačima nego malima. Interesantnije i produktivnije bi bilo da postoje one već zaboravljene zadruge koje su se bavile otkupom i plasmanom proizvoda pa da se taj poticaj dijeli po količini proizvedenog kukuruza, maslina, lješnjaka...", poručuju Višnja I Miljenko.