Može li hrvatska aplikacija koja analizira sastojke hrane u proizvodima ostvariti globalni uspjeh?

Tri prijatelja koja žive u Splitu osmislili su mobilnu aplikaciju koja olakšava život mnogima. Ljudi koji ne smiju jesti sve sastojke skeniranjem barkoda na proizvodima sada mogu brzo doznati je li on prikladan za njih. Hrvatska im je testno područje, a plan ponuditi aplikaciju na svjetskom tržištu. Jedan od njih za Forbes Hrvatska ispričao je kako napreduju.

Tehnologija ljudima svakodnevnicu čini jednostavnijom, a njezinim kreatorima omogućava da ostvare poslovni uspjeh lakše nego u brojnim drugim djelatnostima. Razviti neki softver ili aplikaciju za globalno tržište nije jednostavno, ali za prve korake nije potreban veliki kapital, nego prvenstveno znanje.

Trojica prijatelja Ivo Leko, Ante Braović i Ivan Jukić, inače aktivni članovi tehnološke zajednice Digitalna Dalmacija, prepoznali su potrebu za aplikacijom ScanEat koja bi olakšala kupnju proizvoda ljudima kojima smetaju određeni sastojci. Dvije godine su je razvijali, a ona je već godinu i pol dana na tržištu.

Kako napreduje njezin razvoj, koji im je poslovni plan i na još niz pitanja za Forbes Hrvatska odgovorio je Ivo Leko.

Besplatna aplikacija bez reklama, a ipak se nadaju zaradi
Poduzetnik Damir Sabol često zna reći kako je dobar put prvo pronaći nečiji problem koji treba riješiti. Kako ste vi došli na ideju za ScanEat?
Otac sam djeteta koje je bilo alergično na određene namirnice. Često sam se nalazio u trgovini, gledao police, tražio proizvod za dijete, pitao se zašto ne bi postojala aplikacija koja bi mi otkrila je li u proizvodu neki sporni sastojak i ponudila mi alternativu ako je to potrebno.

Antu i Ivana znam već dosta dugo, dugo radimo zajedno, a imali smo i već zajedničke projekte. U nekom trenutku je i ovo došlo na red. Proveli smo preko Interneta istraživanje – anketu na 1200 ljudi iz Hrvatske i doznali da svako treće kućanstvo ima nekoga tko zbog zdravstvenog stanja mora paziti što jede. To je bila potvrda da je tržište veliko, uslijedilo je dvije godine razvoja koji se odužio jer smo puno toga morali raditi sami. Uz dozvolu smo ulazili u trgovačke lance i fotografirali proizvode. Razvijali smo softver pogonjen umjetnom inteligencijom i računalnim vidom sposoban obraditi podatke s deklaracija proizvoda. Konačni rezultat je naš vlastiti registar proizvoda i sastojaka koji se svakodnevno nadopunjuje zahvaljujući našim korisnicima.

Tu je bilo i raznih tehničkih izazova, s obzirom da nema uniformnog načina zapisa na deklaracijama, pa je trebalo naučiti sustav da prepozna različite načine na koji su zapisane informacije o istim sastojcima.

Aplikacija je besplatna, nema reklame. Koji poslovni model koristite? Zašto nemate reklame koje ipak donose neke prihode?
Prvi korak bio nam je doći do određenog broja korisnika. Nismo htjeli reklamama umanjiti iskustvo u korištenju aplikacije. Pretpostavljam da bi se pojavljivale reklame iz prehrambene industrije, a nismo htjeli ni izgledati kao netko koga financira prehrambena industrija jer želimo biti neovisni i transparentni prema svima. Htjeli smo pružiti najbolje moguće iskustvo, i vjerujem da će se to prepoznati.

Do sada smo se financirali iz vlastitih sredstava. No sada se pojavljuju i novi izvori prihoda. Jedan je integracija našeg SDK u online trgovine, softverskog dodatka koji posjetiteljima trgovine omogućava detaljan pregled proizvoda i provjeru je li kao takav siguran za konzumiranje na osnovu zdravstvenog stanja.

Imamo i pilot projekt integracije kroz restorane i hotele. Gosti često ne mogu dobiti nikakve informacije iz menija, a mi preko QR koda nudimo web digitalni jelovnik sa svim sastojcima i makronutrijentima. Svako jelo ima normative, a voditelj nabave ga kroz kroz naš sustav može lako unijeti pritom birajući točno namirnice koje koriste iz nabave.

Aplikacija pokušava prepoznati koji sastojak smeta korisniku
Ove godine uvodimo premium pretplatu koja će omogućiti neke nove opcije. Jedna od zanimljivih opcija je pokušaj detektiranja intolerancije. Korisnik može unositi kad je jeo i što, kao i trenutke kad je imao probleme. Aplikacija potom radi presjek sastojaka koji su bili potencijalni uzročnik problema.

Tu su i druge mogućnosti poput prilagođavanja aplikacije raznim stanjima korisnika koji određuju što im je bitno. Ako primjerice umjesto šećera preferiraju umjetne zaslađivače, aplikacija će im ponuditi i alternativne proizvode koji su bolji po kriterijima koje su sami odabrali.

Skeniranje nije jedini način pregleda – korisnici imaju i tražilicu, pa mogu i pretraživati našu bazu podataka.

Na kojim tržištima ste prisutni? Koliko je uopće moguće širiti se bez većih sredstava za marketing?
Trenutno se dosta dobro organski širimo u Hrvatskoj i susjednim državama, dok će za zapadna tržišta biti potreban dodatni marketing. Pomoću korisnika u susjednim državama polako širimo i bazu proizvoda, jer kad oni skeniraju proizvod koji nemamo, aplikacija ih zamoli da proizvod fotografiraju sa svih strana i on se obrađuje i dodaje u sustav.