Na policama uopće nema ribe iz Jadrana

Na policama gotovo svih trgovačkih lanaca, domaćih i stranih vlasnika, ponuda ribe i mekušaca i nadalje izaziva čuđenje. Tako s deklaracija čitamo da je lijepi primjerak cipla uvezen iz Italije, gdje je i uzgojen. Iz Francuske je uvezena orada, pastrva je iz susjedne BiH, lignja iz dalekog Vijetnama... Na policama razgledamo svježu, smrznutu, vakumiranu, divlju i uzgojenu ribu iz dalekih mora i oceana. Ribe iz hrvatskog dijela Jadranskog mora ovih ljetnih dana u trgovinama gotovo da i nema, a i ponuda na ribarnicama je 'mršava'. Sve sami 'sitniš', a od boljih 'bokuna' ni traga. Uobičajenom praksom najkvalitetnija riba, naime, odlazi do restorana na obali i u sve veće gradove u unutrašnjosti zemlje.

»Danas riba iz svakoga kutka svijeta u samo 24 sata još svježa može stići i na naše police, što spušta cijenu domaćoj ribi. U zimskim mjesecima, kada je ulov dobar, naši ribari ulov daju po dampinškim cijenama, jer nemaju mogućnost skladištenja kao njihovi kolege iz susjedne Italije. Traženu ribu trilju naši ribari zimi prodaju za malo novca, za samo osam 8 do 10 kuna, a naši ljudi ljeti kupuju nekvalitetniju ribu iz uvoza. Uvoznu ribu gostima nude i hoteli, koji imaju uhodane dobavne puteve s osiguranim optimalnim cijenama i sigurnom isporukom«, kaže za Vjesnik Petar Baranović, predsjednik Sindikata ribara Hrvatske i član pregovaračkog tima Hrvatske za prilagodbu zakonske regulative u toj oblasti. U Hrvatskoj je danas oko 3500 aktivnih ribara, koji raspolažu s oko 800 većih brodova dužih od 10 metara, a ostalo su manji brodovi. Baranović komentira da se ne čudi takvom stanju u trgovinama i na ribarnicama jer je riječ o ustaljenoj praksi. Broj hrvatskih ribara ograničen je od 2000. kroz izdavanje licencija po uzoru na neke druge zemlje EU-a. Ograničen je i ulov ribe, a promjene u broju ribara moguće su samo unutar zatvorenog sustava, odnosno moguće je kupiti licenciju, s tim da za određene vrste država ima pravo prvootkupa. To se poglavito odnosi na tunolov, a uskoro i na mreže potegače.

»U zadnja dva desetljeća Hrvatska ima razrađen sustav zaštite ribljeg fonda i samog ribarstva. Od nas su ranijih godina učili ribari iz Skandinavije, koji su jedno vrijeme gotovo posve izlovili bakalar. Sada su se oporavili. Slično je bilo i sa sjevernoatlantskom haringom i inćunom, koje su eksploatirali ribari iz Španjolske i Francuske. Gledajući generalno, svjetsko ribarstvo je 1984. bilježilo 120 milijuna tona ulovljene ribe, a danas samo 70 do 80 milijuna tona. Razlika se nadoknađuje kroz marikulturu, koja je zadnjih desetljeća u velikom porastu, a Hrvatska je bila pionir u razvoju marikulture na Sredozemlju. Nekad su stručnjaci iz Izraela, Grčke, Turske i drugih zemalja učili od naših stručnjaka, a danas su nas te zemlje prestigle u uzgoju«, upozorava Baranović. Na upit je li budućnost u akvakulturi, Baranović je odgovorio da je rješenje u kombinaciji izlova ribe i njezina uzgoja. »Ako bismo odustali od izlova, čime bismo hranili ribu u uzgoju?« pita se Baranović.

Zbog nedostatka hrane iz mora već danas se koristi soja kao supstrat. Hrvatska uvozi značajne količine ribe iz uzgoja, do 35.000 tona godišnje. Flota za izlov sitne plave ribe je ojačala, a flota plivarica skoro može zadovoljiti potrebe. Uzgajališta tuna polako se zatvaraju, jer su Japanci uspjeli izmrijestiti tunu, pa danas imaju vlastiti zaokruženi uzgojni ciklus. Dopuštena kvota koja se odnosi na ulov tune iznosi 396 tona, a prije nekoliko godina bila je 900. Tunu love i manji ribari, sportski ribolovci, rekreativci...
»Nekontrolirani izlov je nedopustiv. Tunu često 'trže' oni koji na to nemaju pravo. U tome često sudjeluju i stranci koji time nanose veliku nepravdu domaćem čovjeku. Ukazivali smo, inače, na brojne nepravilnosti, ali je prava reakcija izostala«, zaključio je Baranović.

Loš mrijest škampa i oslića
Baranović zagovara snažnije planiranje u ribarskoj djelatnosti kako bi se vidjelo kojim se pravcem dugoročno ide i kako bi ribarstvo opstalo, a prava podloga za to su znanstveni podaci o rezultatima praćenja ribljeg svijeta. Stručnjaci Oceanografskog instituta u Splitu prate naselja škampi i bijele ribe te plavu sitnu ribu. Dosadašnji rezultati praćenja bijele ribe i škampa pokazali su negativne trendove i poprilično zabrinjavajuće podatke, jer se pokazalo da je mrijest škampa i oslića jako loš. Antropološki utjecaji su različiti, od nautičkog turizma, koji ometa život u podmorju, do ribolova, koji također značajno utječe na stanje u podmorju.

Poticaji za kupljenu ribu
»Zakon o obrtništvu dopušta doregistraciju mnogima (vlasnicima restorana...), pa tako 'plave knjižice' danas imaju mnogi. Pojedinci ribu kupe od sportskih ribolovaca ili rekreativaca, koriste plavo gorivo, a za kupljenu ribu koju prijavljuju kao svoj ulov još ostvaruju državne poticaje od 14 posto. To treba spriječiti«, kategoričan je Baranović.