Najbolji hrvatski 'šaptač' bačvama: Mladi bi bili direktori i peglali kartice. I od ovoga se dobro živi!

Glavni 'krivac' zbog kojeg se ovu srijedu ekipa tportala uputila Golubu i njegovoj radionici u Jastrebarskom je vinar Velimir Korak.

Korak je vrhunski enolog i jedan od rodonačelnika moderne hrvatske vinske industrije, što znači da njegova riječ ima specifičnu težinu. I kad je on za Goluba rekao da je 'najbolji bačvar', nije nam trebao bolji razlog za posjet jaskanskom majstoru.

Pohvale drugih vinara, koje smo čuli kasnije, samo su potvrdile Korakov sud.

Golubova radionica nalazi se u samom centru Jastrebarskog. Čim uđete u dvorište, jasno vam je čime se vlasnik bavi. Gdje god pogledate, nalaze se bačve – stare, nove, male i velike. Rabljene čekaju popravak, a one nove svoje naručitelje.

Njihov tvorac je 55-godišnjak za kojeg je autor ovog teksta mislio da je najmanje deset godina mlađi. Bačvarstvo, čini se, pomlađuje.

Golub se slatko nasmijao na tu opasku.

'Teretana mi ne treba, to je sigurno. Ljudi me često pitaju koliko je ovo težak zanat, a ja vam na to ne znam odgovor. Radim to odmalena i meni nije težak. Nekome sa strane to sigurno izgleda fizički zahtjevno. Nosite daske, pilite, a kod obrade drveta treba biti precizan, morate poznavati materijal. Zatim savijate dužice pomoću vatre, odnosno tostirate. Kad stavljate obruče, lupate ih čekićem od dva kilograma, a za veće bačve koristi se i teži čekić od 25 kilograma', nabraja Golub.

Ne može bez strojeva
U vrijeme njegova pokojnog oca Mirka, koji je 1962. otvorio obrt, bačvarstvo je tražilo još više znoja. Golub mlađi danas ipak dosta toga odradi strojno.

'Otac se toliko fizički davao da je njegov mali prst bio veći od mojeg palca. Bio je protiv bilo kakve tehnologije. Smatrao je da je najbolje ono što njegove ruke naprave. I zaista je bio vrstan majstor, nadaleko poznat. Ali s vremenom to nije bilo održivo. Danas ne možete bez strojeva', kaže Golub.

Njegov otac sredinom prošlog stoljeća došao je u Jastrebarsko iz Hrvatskog zagorja. Prvo je radio u tvornici u Zagrebu, u kojoj su uvjeti bili grozni. Spavalo se u njoj, na krevetu od klipova rogoza.

'Kad je 1958. dobio ponudu da dođe raditi u bačvarsku radionicu u Jasku, objeručke ju je prihvatio. Rekao je sebi – ne može biti gore nego što je. Nakon četiri godine šegrtovanja položio je majstorski ispit i krenuo je samostalno. Pomagao mu je moj stric Franjo. U to vrijeme u Jaski je bilo više bačvara nego što ih sad ima u čitavoj Hrvatskoj. Plešivički kraj poznat je po vinarstvu, a bez vrhunskih bačava nema ni dobrih vina. Posla je bilo toliko da se nisu proizvodile bačve manje od pet stotina litara. Devedesetih se stvari mijenjaju. Sve više u upotrebu ulaze bačve od inoksa, a stari bačvarski obrti se gase', govori Golub dok nam sa sjetom pokazuje, obješene na zidove radionice, crno-bijele fotografije oca i strica.

Od Konavala na jugu pa sve do poteza između Daruvara i Oroslavja, Golub je jedini bačvar. U Istri taj plamen održava još samo Dalibor Frančula iz sela Sutivanac iznad Raške doline. Na sjeveru i istoku Hrvatske situacija je nešto bolja. U Međimurju rade dvije radionice. Isto toliko ih je u Slavoniji, s time da je veći pogon u Našicama okrenut industrijskoj proizvodnji dok je u Đurđenovcu opstao zanatski obrt.

Golub se zaljubio u bačvarstvo još kao dječak. Igrao se u radionici, da bi ga, kad je napunio 13 godina, otac polako počeo učiti poslu.

'Uvijek sam mu htio dokazati da ja to mogu. Kad bi rekao da nešto ne radim sam, baš bih se tog primio', prisjeća se uz osmijeh.

Nakon završene srednje drvodjeljske škole u Zagrebu nastavio je obrazovanje na Šumarskom fakultetu i stekao diplomu inženjera drvne tehnologije.

'Puno znanja i vještine utkano je u bačvu. Matematika, nacrtna geometrija, anatomija i tehnologija drveta. Morate znati nešto i o metalu zbog obruča. Isto tako o lakovima, jer njima se radi kod završne obrade. Kad izrađujete barrique bačve, savijate drvo pomoću vatre. To radim na osjećaj, sekunde su u pitanju. Izloženost vatri daje različite arome, od karamele i vanilije do kave. Zato nijedna bačva nije i ne može biti ista. Sve su one kvalitetne, ali svaka ima svoj karakter koji će prenijeti na vino. To vam je cjelina koja čovjeka usrećuje', zaneseno kaže Golub.