Novi vlasnik 3. maja: 'Investirat ćemo odmah od 5 do 10 milijuna eura u strojeve i opremu'

Vlasnik slovenske Iskra grupe u razgovoru za naš list govori o prvim potezima i nužnim ulaganjima u "3. maj 1905" za koji je uvjeren da ima budućnost

Iskra grupa, koja je preko svog šibenskog brodogradilišta preuzela riječki »3. maj 1905«, lani je ostvarila konsolidirane prihode od 300 milijuna eura i bruto dobit od 40 milijuna eura, a u poslovnim projekcijama za ovu godinu predviđaju dodatni rast od 20 posto.

Fokusirani na proizvodnju industrijskih proizvoda i tehnologije za automatizaciju, energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, njihove hrvatske akvizicije krenule su s remontnim brodogradilištem u Šibeniku, 2019. godine, a tri godine kasnije krenuli su u, pokazalo se, jednako uspješnu, ako ne i još uspješniju priču sa zagrebačkom tvornicom električnih kabela Elka.

Preokret mentaliteta

Čak i za jednu ovako respektabilnu industrijsku grupaciju riječko brodogradilište velik je zalogaj.

Više od pola milijuna četvornih metara koncesijskog područja, ali sa strojevima, opremom i dizalicama u koje se desetljećima nije značajnije ulagalo, još manje u samu komunalnu infrastrukturu, s obalom dobrano načetom olujnim nevremenima, s kroničnim manjkom stručnih kadrova, s knjigom narudžbi koju pothitno treba popuniti da bi se povećali prihodi i osigurao kontinuitet proizvodnje u idućoj godini. I sve to »gratinirano« činjenicom da kod gradnje brodova nema brzog obrtaja kapitala.

Vlasnik slovenske Iskre Dušan Šešok i u sedmom desetljeću života gleda na poslovne izazove kao stimulans.

Kad smo tijekom razgovora spomenuli relativno visoku starosnu strukturu zaposlenih u riječkom brodogradilištu, odmahnuo je rukom, replicirajući kako u tome ne vidi problem već u mentalitetu onih koji već u pedesetima iščekuju da čuju zvono za odlazak u mirovinu.

– Uvjeren sam da će riječko brodogradilište biti jedino od nekadašnje velike četvorke u Hrvatskoj koje će uspjeti opstati. Vidimo potencijal, vidimo poslove jer potrebe na tržištu za velikim brodovima postoje.

U prilog tome govori i to da imamo velik broj upita, ali o njima zasad ne mogu ništa konkretnije jer su razgovori u inicijalnoj fazi. Sigurno je, međutim, da ćemo donijeti nove poslove kroz narednih, maksimalno šest mjeseci.

Hrvatska brodogradilišta radila su prekrasne i kvalitetne brodove, međutim, uzalud sve to kad je produktivnost bila loša, pa se trošio puno veći broj radnih sati od planiranog i na kraju je sve završavalo u gubitku.

Zato je brodogradnja i propala. Posao i proizvodni ciklus se treba bolje i efikasnije organizirati, pritom imati pod stalnom kontrolom troškove, paziti doslovno na svaki cent. Jedino tako može se uspjeti, tako smo uspjeli i u Šibeniku.

Zato će naš najveći izazov, ekipe koja će voditi »3. maj 1905«, biti u reorganizaciji 442 zaposlena, kako ih posložiti i motivirati ih da svi zajedno krenemo raditi najbolje što možemo.

Radni mentalitet morat će se dobrano preokrenuti jer prostora za nešto što je odavno prošlo za bilo kakvu ozbiljnu ekonomiju neće biti.

Nećemo tražiti nemoguće, da znoj teče u potocima, to sigurno ne, ne tražimo to ni u Šibeniku, ali svi moraju postati svjesni da gubitke nitko neće pokrivati.

Vjerujem u ove ljude u riječkom brodogradilištu i želimo svima dati priliku, ali za one koji je ne budu htjeli iskoristiti, morat ćemo tražiti dalje, nedvosmislen je Šešok.

Investicijska dinamika

Kod potpisa kupoprodajnog ugovora istaknuli ste nužnost ogromnih ulaganja u riječko brodogradilište, spomenuli ste iznos od 100 milijuna eura i više kroz dugoročnije razdoblje. Možete li pojasniti tu financijsku dinamiku investicija?

– Aktualna koncesija »3. maju 1905« istječe 2031. godine i bilo bi poslovno neozbiljno upuštati se u značajnija ulaganja dok ne ishodujemo produljenje te koncesije.

Prošli smo taj proces s našim brodogradilištem u Šibeniku i svjesni smo koliko je to zahtjevan postupak. Dobre dvije i pol godine pripremali smo svu potrebnu dokumentaciju s čitavim nizom traženih elaborata, tabela…

Sada nas to čeka s brodogradilištem u Rijeci. U našem zahtjevu za produljenje trećemajske koncesije za idućih 20 godina morat ćemo sve detaljno elaborirati, a sve to potkrijepiti i bankovnom garancijom na planirani iznos ulaganja.

Upoznati smo sa stanjem opreme i strojeva u riječkom brodogradilištu i detektirali smo ulaganja koje je potrebno napraviti bez odlaganja jer zbog njihove dotrajalosti trpi proizvodni proces. Govorimo o iznosu između pet i deset milijuna eura koji će se odmah morati investirati.