Od garaže do vlastitog proizvodnog pogona

U samo 10 godina tvrtka Mobilar, u vlasništvu Mije Mitrića, od proizvodnje u garaži i tri zaposlena, postala je partner austrijskim tvrtkama Schösswender, Kika te tvrtki XXXLutz koja tapecirani namještaj plasira u zemlje jugoistočne Europe.

Nakon odlaska iz Oriolika, Mitrić je odlučio krenuti u poduzetničke vode te je osnovao tvrtku Mobilar. Iako je u početku bilo teško, kvalitetnim namještajem i poštivanjem rokova zadobio je povjerenje kupaca, pa je morao ići u proširenje kapaciteta i zapošljavanje novih radnika. Stoga je iznajmio halu u industrijskoj zoni »Đuro Đaković«, no shvativši da metalska industrija i proizvodnja tapeciranog namještaja, posebno onoga od svijetlih štofova i kože, ne idu zajedno, prije pet godina je preko Brodsko-posavske županije digao kredit od milijun i pol kuna i sagradio vlastiti proizvodni pogon u kojemu je danas zaposleno 36 radnika.

»Tržište nas je prihvatilo. Proizvodili smo namještaj i za hotele. Opremili smo hotel u Tučepima od 450 soba, radili smo za Gorana Štroka i opremili hotel "Palace" u Dubrovniku, kao i hotele "Ambasador" i "Admiral" u Opatiji. No, već početkom prošle godine počele su se osjećati posljedice recesije, tako da ove godine gotovo da i nema opremanja hotela. Tražeći izlaz iz takve situacije, intenzivirali smo kontakte s inozemnim partnerima, tako da smo na prošlogodišnjoj "Ambijenti" dogovorili konkretne poslove za Kiku i XXXLutz«, kaže Mitrić. Dodaje da XXXLutz pokriva tržišta Poljske, Češke, Mađarske, Slovačke, Austrije te južne Njemačke. Značilo je to i velike promjene u radu, jer je riječ o ugovorima koji traže standardnu kvalitetu i odgovarajuće količine. »To je tržite koje sami ne možemo trenutačno pokriti, pa sam s tvrtkama koje imaju manju zaposlenost kapaciteta ugovorio da nam odrađuju dio posla«, napominje Mitrić, dodajući da je pritom vodio računa da to budu tvrtke koje će moći pratiti zadanu kvalitetu, jer proizvodi idu pod imenom Mobilara kao nosioca posla. Tako je počela suradnja s Oriolikom te novogradiškim Sekulićem, dok dio drvenih konstrukcija ta tvrtka nabavlja u manjim obrtima u okolici. »No, nisam ni time sasvim zadovoljan, jer je Sekulić trenutačno u teškoćama, pa je pitanje koliko će dugo moći ispoštivati zadano, iako su me vlasnici tvrtke uvjerili da žele održati proizvodnju i kvalitetu«, kaže Vjesnikov sugovornik, dodajući da dobar dio repromaterijala osigurava Mobilar.

Iako se razgovara o dodatnim modelima namještaja koje bi Mobilar mogao plasirati prema inozemnim partnerima, vlasnik i direktor tvrtke napominje da su cijene takve »da se pokriju«. »Pri uvozu repromaterijala dobavljači traže plaćanje u roku 15 do maksimalno 30 dana, u trenutku uvoza moramo platiti 22 posto PDV-a, ako je iz zemalja gdje ide carina, još i tu stavku u roku 10 dana, a kupci nam u prosjeku plate za 60 dana. To je jedna strašna disproporcija u pripremi izvoza i priliva od izvoza. Svu razliku moramo platiti, kao i PDV našim kooperantima, a robu izvezemo na tržište gdje nema PDV-a, tako da moramo tražiti povrat PDV-a za izvezenu robu«, napominje Mitrić. Upozorava da je na pozajmice poslovne banke kamata s oko osam posto povećana na 14 posto. »Bilo bi idealno da možemo sagraditi vlastiti stolarski pogon jer bi tada imali zaokruženu proizvodnju. S obzirom na narudžbe trebali bi udvostručiti kapacitete. No, uz ove kamate, te činjenicu da izvozni poslovi pokrivaju troškove ako tvrtka nema zaduženja, moram razmišljati da li da se upuštam u takav rizik ili pak otkažem neke ugovore i orijentiram se isključivo na domaće tržište gdje je potražnja smanjenja za čak 70 posto. Značilo bi to i smanjenje broja radnika. Stoga razmišljam obratiti se Županiji sa zamolbom za dodatnom subvencijom kamata, ili pak otpis preostalih tridesetak posto od kredita. Osim toga, kandidirat ćemo i za bespovratna sredstva Ministarstva gospodarstva«, ističe Mitrić.