Od ribarenja u Hrvatskoj živi 250.000 ljudi

Ako uzmemo u obzir sve one koji grade, opremaju i popravljaju brodove, zatim one koji love, uzgajaju i prerađuju ribu i školjkaše, pa one koji sve to prodaju te ostale u tom »ribljem« lancu, dolazimo do zaključka da u Hrvatskoj od ribarstva posredno i neposredno živi 250.000 ljudi, rekao je Vjesniku Ante Fabijanić, novi predsjednik Ceha za ribarstvo, akvakulturu i poljodjelstvo Hrvatske obrtničke komore. Napomenuo je da je Vlada svjesna važnosti ribarstva za hrvatsko gospodarstvo, te nastoji što konkretnije pomoći u rješavanju problema s kojima se susreću ribari i riboprerađivači.
Ribarstvo je jedna od naših rijetkih gospodarskih grana u kojoj je izvoz veći od uvoza. Hrvatska već određeno vrijeme godišnje izvozi oko 30.000 tona ribe u vrijednosti 160 milijuna dolara, a uveze oko 50.000 tona za 100 milijuna dolara. Više od 90 posto svježe ribe izvozimo u Japan, Italiju te zemlje bivše Jugoslavije. Uvozim pak ponajviše haringu, za hranjenje tuna u sedam naših uzgajališta, dok dio uvoza čini i jeftina i nekvalitetna patagonijska lignja.
Hrvatska ima oko 300 velikih ribarskih brodova, najvećim dijelom plivarica za ulov sitne plave ribe, oko 700 manjih brodova te 3000 registriranih ribara.
Trenutačno je najveći problem hrvatskih ribara, kaže Fabijanić, u tome što im lokalne vlasti duž obale i na otocima nerijetko ne dopuštaju da pristanu u njihovim lukama da bi iskrcali ribu. To je posebice izraženo za ljetnih mjeseci, kada svi tjeraju ribare s vezova kako bi mogli primiti jahte i to dobro naplatiti.
Predsjednik Ceha ribara kaže kako će Ceh idućih dana zatražiti od ministarstava mora i poljoprivrede da Vlada u svemu tome »arbitrira«, odnosno da odredi luke u kojima će se iskrcavati riba, i to posebno za brodove duže od 15 metara, kojima trebaju posebni uvjeti za gaz brodova te mogućnosti prilaza velikih kamiona hladnjača, a posebno za brodice manje od 15 metara.
Manji ribarski brodovi ribu će iskrcavati u mjestima gdje imaju stalni vez, ali na za to posebno određenoj lokaciji.

Za kilogram škampa u Italiji i 70 eura
Da je recesija uvelike zahvatila i Italiju, svjedoče i neki naši izvoznici bijele ribe i škampa, koji napominju da su im do nedavno talijanski trgovci škampa na veliko otkupljivali po 20 eura za kilogram te ih potom na talijanskim veletržnicama ribom nudili i po 45 eura, dok danas talijanski kupci slabo otkupljuju škampe, jer ih sve teže mogu plasirati na talijanskim ribarnicama, na kojima im je cijena i 70 eura za kilogram.

Manje uvoznih haringa zbog slabijeg ulova
Sjevernoeuropski i sjevernoamerički ribari ove godine bilježe znatno slabiji ulov haringe nego proteklih godina, te će stoga i uvoz svježe ribe u Hrvatsku u 2008. biti najvjerojatnije nešto manji nego lani. Hrvatski uzgajivači tuna haringu su uglavnom uvozili iz Švedske, Danske i Nizozemske, i to po 1,80 eura za kilogram, dok su domaćim ribarima miješanu ribu - srdelu i inćun - plaćali najviše 2,20 kuna. Meso tuna hranjenih haringom nekvalitetnije je od onih hranjenih našim inćunom i srdelom, a to je jedan od razloga što su japanski kupci u posljednje vrijeme po nižoj cijeni otkupljivali tune iz naših uzgajališta.