Odmrznute škampe iz uvoza prodaju kao domaće

Zamrznuti škampi uvezeni iz Danske, Škotske, Španjolske ili neke druge zemlje u hrvatskim robnim centrima prodaju se po 120 kuna za kilogram, da bi se ti isti škampi, ali odmrznuti, na nekim našim ribarnicama i manjim prodajnim mjestima ribe prodavali pod svježe jadranske škampe za 180 do 200 kuna po kilogramu, a u ugostiteljskim objektima i po 350 kuna.

Ti uvozni škampi imaju neodoljivu »ferrari« crvenu boju, jer ih se odmah nakon vađenja iz mora potopi u bisulfitnu otopinu, čime se sprječava oksidacija. Usporedbe radi, svježi kvarnerski škamp je blijedo-ružičaste boje, te je oku manje privlačan od uvoznoga. Zatim, meso škampa nakon odleđivanja jednostavno se pretvori u smjesu sličnu stiroporu, odnosno nema gotovo nikakvog mirisa i okusa, za razliku od kvarnerskog škampa koji u sebi sadrži sve najdivnije okuse na svijetu. Uz to, jarko crveni oklop uvoznog smrznutog škampa pri lomljenju puca kao staklo, dok je oklop našeg svježeg škampa mekan i skoro savitljiv.

Predsjednik Ceha ribara Ante Fabijanić, kaže kako će nadležne inspekcijske službe pooštriti kontrolu prodaje uvozne ribe, kako smrznute, tako i one svježe, a sve prema Pravilniku o standardima prometovanja ribom. Jer, kako kaže, osim trgovaca ribom, njezino bi podrijetlo prije stavljanja u prodaju trebali istaknuti i ugostitelji. Međutim, to čini jedan dio trgovaca, a ugostitelji »ni u ludilu« nego svu ribu gostima nude pod »svježu jadransku«, kako uvoznu svježu i smrznutu, tako i onu iz domaćeg uzgoja koja se nikako po kvaliteti ne može mjeriti s divljom ribom, odnosno onom koja slobodno živi u moru.

Kanale uvoza svježe ribe odlično su uhodali prije svih trgovački lanci koji posluju u Hrvatskoj, a u kojima tu ribu u najvećoj mjeri kupuju ugostitelji, te je prodaju pod osjetno skuplju ribu iz hrvatskog dijela Jadrana. Naši ribari zato traže od nadležnih da ih zaštite od nelojalne konkurencije.

Svježa uvozna riba stiže u Hrvatsku četiri do pet dana nakon što je ulovljena, i to preko talijanskih burzi ribe, u najvećoj mjeri iz nekih afričkih zemalja te Španjolske, Francuske, pa čak i Norveške (losos). Primjerice, zubatac uvezen iz Senegala stoji nešto više od 100 kuna po kilogramu, dok je cijena onomu ulovljenom u Jadranu od 100 do 200 kuna. Ne treba reći što je ugostiteljima u tom slučaju isplativije.

Ugostitelji iz uvoza kupuju i svježe školjke, koje također nude pod domaće, te uzgojene jastoge. Tu uvoznu ribu ne nude samo stranim gostima, od kojih većina ne razlikuje plavu ribu od bijele, nego i dobrim poznavateljima ribe jer vješti kuhari znaju jako dobro pripremiti svaku ribu, te je prijevaru teško otkriti.

U jadranskim ribljim restoranima završi i sva sila jastoga uzgojenih u Južnoafričkoj Republici koje naši ugostitelji žive kupuju po oko 15 eura za kilogram, dok jastoga uhvaćenog u našem moru moraju platiti od 22 do 25 eura. Budući da je blagovanje jastoga ponajprije svojevrsna fotografska i video-seansa, odnosno demonstracija nečije financijske moći, ukus mesa tog raka uvijek je u drugom planu. Zbog toga naši ribari traže da nadležne inspekcijske službe oštro kazne sve one koji ne deklariraju ribu i ostale morske organizme prilikom njihovog stavljanja u prodaju. Na taj bi se način zaštitio i brand u nastajanju - jadranska riba.