Osječani se bogate prodajući Nijemcima bavarske jakne

Mato Vidović tekstilom se bavi pola stoljeća, a u svoj je posao krenuo prije 25 godina s ušteđenih 215 tadašnjih njemačkih maraka i starim stojadinom. Danas je iza njega profitabilna obiteljska tekstilna tvrtka Mako iz Osijeka koja izvozi polovinu proizvodnje. Najveći uspjeh postižu na njemačkom tržištu iako u Hrvatskoj ne mogu nabaviti ni komadić tkanine

S početna tri, broj radnika je narastao na njih 50. Dok polovicu proizvodnje prodaju na domaćem tržištu, druga završava u izvozu, najvećim dijelom u Njemačkoj, Švedskoj, Sloveniji, Kosovu, BiH i povremeno Italiji. Vlasnik je za tportal otkrio kako su se othrvali krizi te izborili svoje mjesto na tržištu.

'Najjači smo bili 2008., ali je onda došlo do naglog pada jer je nastupila kriza. Tada smo i mi smanjili prihode, ali od tada polako rastemo, no još nismo dostigli 2008. godinu', kaže ovaj Osječanin koji je diplomirao na zagrebačkom Tekstilno-tehnološkom fakultetu i specijalizirao se za vunenu trikotažu.

Smatra da su opstali zahvaljujući vlastitom programu i brendu te su jedni od rijetkih koji izvoze svoju trikotažu. Dok su 2011. ukupno uprihodili 6,6 milijuna kuna, dvije godine kasnije zaključili su s približno sedam milijuna kuna.

'Otprilike polovicu proizvodnje izvozimo, a pola plasiramo na domaće tržište. Proboj na zapadna tržišta bitno nam je olakšan nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. No i prije toga smo radili s Nijemcima, a poslije toga sa Šveđanima, i to tržište razvijamo, ali ne ide to tako brzo, nego korak po korak. Teško je i konkurencija je velika', govori Vidović.

Kupce na zapadnim tržištima osvojili su određenom vrstom robe koju drugi ne nude i tako osigurali svoju tržišnu nišu - pletenu pamučnu trikotažu izrađuju za ljeto i proljeće, a vunenu za jesen i zimu.

'Riječ je, primjerice, o bavarskim valjanim jaknama. Radimo ih u malim serijama. To je mukotrpan posao koji zahtijeva ogroman trud jer je izrada vrlo komplicirana. No kupac to prepoznaje te pristojno i odmah plati, a to nam je vrlo važno', dodaje on.

Šveđane, također, smatraju dobrim kupcima koji naručuju veće serije. Na krajnjem europskom sjeveru najbolje prolaze ženske haljine, puloveri, tunike i suknje dok se, ocjenjuje, u Njemačkoj bolje prodaje njihov muški program. U Hrvatskoj se kupuje najviše ženska i dječja odjeća.

'Iz Turske uvozimo materijal jer je kvalitetan i cijenom povoljan. Nešto nabavljamo u Njemačkoj i Italiji. Nažalost, u Hrvatskoj uopće nemamo svoju proizvodnju pa ga zato moramo uvoziti. Čak se i dugmad uvozi. Kupujemo u Kuli, a stiže iz Portugala', govori Mato, dodajući da je vođenje tvrtke prepustio sinu Igoru.

U Maku imaju svoje dizajnere koji rade na novim kolekcijama. Probali su koristiti dizajnere kao vanjske suradnike, ali smatraju da to nije formula uspjeha.

'Oni izrade samo skice, ali ne odrede materijale ni dimenzije te elemente kvalitete, a to nije dovoljno da napravimo pravi proizvod. Domaći dizajneri godišnje naprave 200 komada robe, a to je mala količina i zato ju cijene. Opet radimo za široku potrošnju, za žene koje se mogu pristojno i elegantno obući te takve otići na posao', kaže on.

Planiraju povećati izvoz i ojačati vanjska tržišta jer se domaće, dodaje, svakodnevno urušava.

'Uvozna pomodna trikotaža je jeftinija, ali i neusporedivo niže kvalitete. Međutim, u situaciji u kojoj je narod osiromašen ne može se dovoljno razmišljati o kvaliteti, nego se traži samo ono što je najjeftinije. Kada uđem u trgovinu, ne moram ni pročitati deklaraciju, samo opipam robu i znam što je jer se cijeli život bavim tekstilom - 50 godina', zaključuje ovaj Osječanin.