Ostao bez posla i odlučio obrađivati 120 ha u eko proizvodnji

Po uzoru na svog oca, zakoraknuo sam u poljoprivredu kad sam nakon 20 godina rada u PIK-u ostao bez posla. Poučen iskustvom, smatram da se može uspjeti, ali uz jako puno upornosti, rada i odricanja. Troškovi same proizvodnje su veliki, a cijene kultura male, što svakog poljoprivrednika demotivira, priča Mato Šifner.

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Mato Šifner iz Gašinaca čitavo desetljeće obrađuje 120 hektara u ekološkoj proizvodnji, pri čemu, ovisno o godini, veći dio odlazi na uljanu repicu, crvenu djetelinu, rauolu i lucernu. U slučaju poboljšanja stanja u hrvatskoj poljoprivredi, Mato planira uključiti i sina u rad na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u kojem u ovo vrijeme ima kruha, ali ne i domaće pite.
Ostao bez posla i odlučio se obrađivati 120 ha u eko proizvodnji

“Po uzoru na svog oca, zakoraknuo sam u poljoprivredu kad sam nakon 20 godina rada u PIK-u ostao bez posla. U početku mi nije bilo lako, ali odlučio sam nastaviti njegovati obiteljsku tradiciju, biti sam svoj gazda, raditi za sebe i za svoju obitelj. Poučen iskustvom, smatram da se može uspjeti, ali uz jako puno upornosti, rada i odricanja. Troškovi same proizvodnje su veliki, a cijene kultura male, što svakog poljoprivrednika demotivira. Kao gospodarstvo, nikad nismo uspjeli samo s vrijednošću onoga što proizvedemo pokriti material, ali nismo i nećemo odustati.

Smatramo da je ekološka poljoprivreda - poljoprivreda budućnosti, poglavito ako ste svjesni važnosti ekološki, gospodarski i društveno opravdanih proizvodno-tehnoloških metoda pomoću kojih možete povećati prinose, otpornost biljaka, isplativost i poticaje za proizvodnju. Nažalost, susreli smo se sa smanjenim dodatnim poticajima za ekološku proizvodnju s nekadašnjih 700 kn, na današnjih 200 kn. To je rezultiralo našom ispisnicom iz integrirane proizvodnje. No, usprkos tome, svjesni smo da bez redovitih poticaja ne bi preživjeli”, objašnjava Mato koji uljanu repicu plasira u silos u Đakovo, a trave susjedima stočarima za prehranu stoke. U ovo vrijeme, navodnjavanje je za njega samo lijepa priča za koju nema raspoloživih financijskih sredstava, a od države ne očekuje pomoć, ali joj se ipak nada.
Šifner se planira okrenuti proizvodnji eko pira

U budućnosti se planira okrenuti proizvodnji eko pira za kojim sve više raste potražnja na domaćem i europskom tržištu. Uzmemo li u obzir proizvodnju žitarica koja je najzastupljenija u našim krajevima i osvrnemo li se na pšenicu i pir, pir je u prednosti kod modernih potrošača koji tragaju za proizvodima bez glutena jer ima puno manje glutena od pšenice. Iz tog razloga, izbirljivi i svjesni konzumenti spremni su platiti višu cijenu za proizvode bez glutena zbog čega je potražnja za pirom tri puta veća od potražnje za pšenicom, a što se najviše odražava upravo u cijenama.

“S obzirom na to da se pir koristi za proizvodnju kruha, tjestenina, keksa, piva (popularnog u Njemačkoj, Luksemburgu i Belgiji), smjesa za palačinke, vafle i drugog, za njega postoji i ogromno tržište, a kada govorimo o istom, nužno je istaknuti kako se u ovo vrijeme organskog pira trenutno manje proizvodi nego li ga treba.”, priča Mato koji od mehanizacije posjeduje nekoliko vrijednih traktora od 150 i 90 konja uz priključne strojeve, a sve je stekao isključivo svojim radom.