'Partner je poželjan, no isplivat ćemo sami'

Dostavit će uskoro revidirani plan restrukturiranja. Privode kraju pregovore sa Zabom, koja potražuje oko 13 mil. kn.

Tvornica čarapa Jadran u postupku predstečajne nagodbe s 185 radnika u punom opsegu organizirala je najavljenu proizvodnju čarapa poznatog talijanskog dizajnera Emilija Cavallinija.

Ove jeseni očekuje se, doznajemo, i znatan pomak u vezi s planiranom suradnjom s novim američkim partnerom, a trenutačno tvrtku najviše okupiraju pregovori s vjerovnicima radi postizanja konačnog dogovora o planu financijskog i operativnog restrukturiranja Jadrana. Prema očekivanoj proceduri, o njemu bi se glasovalo na ročištu koje će navodno biti sazvano za rujan. U Jadranovu su postupku brzo utvrđene tražbine, iznose 39,9 milijuna kuna, pa će na temelju razgovora između dužnika i vjerovnika ovih dana tvrtka dostaviti Fini svoj revidirani plan restrukturiranja, sukladno utvrđenim iznosima potraživanja vjerovnika.

Pregovore nam je potvrdio direktor Jadrana Vinko Barišić, napominjući kako sve teče prema planu te da ga ovih dana očekuje i završni razgovor sa Zagrebačkom bankom, najvećim razlučnim vjerovnikom koji potražuje oko 13 milijuna kuna. "Očekujemo pozitivan ishod svih razgovora, dostavit ćemo plan Fini u roku koji istječe sljedećega četvrtka", kaže Barišić, dodajući da je strateški partner uvijek poželjan, no Jadran kani isplivati oslonjen na vlastite snage i uz podršku vjerovnika. Inače, u praksi je rijetkost da vjerovnici podbace s prijavom tražbina u postupku predstečajne nagodbe, pa je ovaj slučaj na neki način presedan.

Vjerovnici su, naime, prijavili ukupno 13,7 milijuna kuna potraživanja, što je za oko 26 milijuna kuna manje od utvrđene vrijednosti. Kako nam je Barišić objasnio, nema dvojbe oko razloga: očito vjerovnici nisu htjeli trošiti vrijeme i papir jer su znali da će Jadran po zakonu prijaviti sve svoje obveze. Prema njegovim riječima, proteklih pet godina poslovanje je obilježio negativan trend uzrokovan krizom, koja je rezultirala smanjenom potrošnjom, osobito na domaćem tržištu kroz smanjenje prihoda u veleprodaji i maloprodaji.

Znatne gubitke Jadran je zabilježio ponajviše zbog porasta cijena sirovina na svjetskom tržištu potkraj 2010. godine. Kod pamuka je, primjerice, rast bio 50 posto, a kod poliamida 11. Zbog smanjenja kupovne moći na domaćem tržištu te cijena konkurencije prodajne cijene nisu korigirane za porast cijena inputa kako bi se premostio nastali jaz. Dodatni udarac uslijedio je zbog stalnog povećanja rabata veleprodajnih kupaca. Jadran je reorganizacijom proizvodnje i nabave započetom 2012. godine uspio optimizirati troškove te je stalno ulagao napore kako bi proveo financijsko restrukturiranje i osigurao likvidnost.