Pčele ostale bez nektara, pčelari im spašavaju zajednice, upozoravaju na tešku sezonu

U tijeku je sezona livadskog bilja kojega zbog suše nema ili ga je vrlo malo. Suncokret i uljana repica zadovoljavajući

BELI MANASTIR
Suša i ljetna žega ne pogoduju ni ljudima ni biljkama, a ni pčelama.

Dugotrajno sušno razdoblje s visokim temperaturama, kao što je slučaj ove godine, dovelo je do zastoja u ionako otežanom razvoju pčelinjih zajednica. Pčele troše zalihe meda, slabe u razvoju, a pčelari moraju redovito osiguravati dodatnu prihranu i pojilice s vodom kako bi spriječili uginuće zajednica. Paše u ovom trenutku gotovo da i nema budući da su biljke prestale lučiti nektar zbog manjka vlage u zemlji, cvjetovi se suše, a pelud gubi hranjivu vrijednost ili ga uopće nema. Ne pomaže ni seljenje pčela na viša i vlažnija područja s boljom pašnjom jer ih u Baranji u ovom trenutku - gotovo nema. Istovremeno, velike vrućine ograničile su primjenu sredstava za suzbijanje bolesti varoe… Ukratko, problemi su to s kojima se ove godine susreću baranjski i drugi pčelari.

Bolesti
- Situacija nije dobra. Nema vode i rose koja je pčelama neophodna, pa sada trpe. Stoga im pčelari daju pojila koja će se pozitivno odraziti na razvoj zajednica - kaže Stipan Kovačić, predsjednik Pčelarske udruge Baranje, nastavljajući kako je potrebna i prihrana pčela šećernim sirupom. Spominje i pojave bolesti koje bujaju te prave veću štetu. Najviše je varoe, protiv koje je u tijeku tretiranje kako bi pčele sačuvali za iduću godinu. Sreća u nesreći, naglašava Kovačić, činjenica je da je bagrem bio relativno dobar, tim više što te, u Baranji najzastupljenije, medonosne biljke nije bilo u dovoljnim količinama već sigurno tri godine. Kaže kako je dobar bio i suncokret, odnosno uljana repica.

- Globalno gledajući, ova je godina bila prosječna, a hoćemo li do jeseni vrcati, vidjet ćemo. Kako je počelo, čini se da nećemo - govori Kovačić, objašnjavajući kako je u tijeku sezona livadskog bilja kojega zbog dugotrajne suše nema ili ga ima vrlo malo. Spominje brdo iznad Batine gdje su smještene njegove pčele, a gdje je, tvrdi, situacija katastrofalna kada je riječ o nedostatku vlage. Zato je, dodaje, i povećan broj pčela kod vodenih površina kao što su vanjske slavine ili bazeni. Ističe kako vrućine nisu toliki problem koliko nedostatak vlage, jer se pčele same brinu za ‘’klimatizaciju’’ košnica.

Neizbježna tema razgovora cijene su meda. Kaže kako je otkupna cijena vrlo niska, uvjetovana uvozom jeftinig meda iz Ukrajine i Kine koji, komentira, ‘’nije vidio pčelu’’.

Novi načini prodaje
- Uvozimo tri, četiri tisuće tone meda, pa otkupljivači dampingom skidaju cijenu našeg meda. Za cijenu koju oni nude jednostavno se ne isplati pčelariti. Maloprodajna cijena u Baranji relativno je dobra i kreće se od 7 do 10 eura za teglu od 720 ml, odnosno 900 grama. No, u Zagrebu ili na jadranskoj obali daleko je viša. To je naš problem, pa je potrebno što više edukacije kako bi se pčelari posvetili marketingu, web-shopovima i sličnom načinu prodaje. Drugim riječima, baranjski se pčelari moraju maknuti od prodaje isključivo s kućnog praga - odlučan je Kovačić.

Jedan je od načina otvaranja prema tržištu i organiziranje Dana baranjskog meda, manifestacije čiji je cilj promidžba meda, pčela i pčelara, odnosno njihovo približavanje potencijalnim kupcima te isticanje kvalitete domaćeg meda i dobrobiti od njegova konzumiranja. Održava se u Belom Manastiru tijekom ožujka, a ove je godine, podsjetimo, na ocjenjivanje, organizirano u sklopu manifestacije, pristigao 71 uzorak sedam vrsta meda - bagrema, lipe, kestena, suncokreta, uljane repice, medljikovca i cvjetnog meda.

U Baranji evidentirano 128 pčelara

Što se brojnosti tiče, baranjska pčelarska udruga među prvih je pet u Republici Hrvatskoj. U ovom trenutku u Baranji je evidentirano 128 pčelara sa 7112 prijavljenih pčelinjih zajednica, što je prosječno 55 po pčelaru. Taj je broj dosegnuo maksimum prije dvije godine i sada stagnira. Pčelari su prijavili od tri do 700 pčelinjih zajednica. Njih 54 prijavilo je više od 50, a 17 više od 100 pčelinjih zajednica. Godišnje proizvedu, sukladno s brojem prijavljenih košnica, stotinjak tona meda.