Porezni sustav za poljoprivrednike - OPG i paušalni porez

Često posjećujem različite stranice društvenih mreža, tzv. "virtualne tržnice“ na kojima se plasiraju poljoprivredni proizvodi, ali i njihove prerađevine. Primjećujem kako mnogima u objavi stoji kako prodaju višak, misleći pri tom kako će sam taj izraz - "višak“, na neki način opravdati prodaju izvan nekih zakonskih okvira.

Istina je da su virtualne tržnice spasile male domaće proizvođače u vrijeme COVID pandemije, kada je ovo zapravo bio i jedini način plasmana poljoprivrednih proizvoda. No pandemija je srećom daleko iza nas, a one su ostale i dalje prisutne, kao izvrstan kratki lanac prodaje, bez posredništva između proizvođača i potrošača, što bi trebalo zajamčiti i povoljniju cijenu kupcu, a i veći prihod proizvođaču.

Kako bi se uveo red u segmentu prodaje putem web shopova, Ministarstvo poljoprivrede (danas i ribarstva i šumarstva) je u novom Pravilniku o Upisniku obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava iz 2023. godine, uvelo novu dopunsku djelatnost - uslugu informacijskog društva pa bi svi oni koji se bave prodajom na daljinu trebali imati registriranu ovu dopunsku djelatnost. No ovo je samo jedna od nepoznanica za hrvatske poljoprivrednike, koji misle kako je upis u Upisnik OPG-ova i posjedovanje tzv. zelene kartice kako su je nekada zvali, jedina obveza koju moraju ispuniti.

Za koga je upis u RPO obveza?
Nedavno sam na konzultacijama imao poljoprivrednika koji se interesirao za prijavu na natječaj za male poljoprivrednike, a zanimalo ga je ulaganje u preradu, konkretnije u proizvodnju likera. Kako je natječaj za male poljoprivrednike omogućavao ulaganja i u preradu, s iznosom od 30.000 EUR-a, čovjeku se učinilo mogućim ulagati i u ovu proizvodnju.

Na njegovu žalost, intervencija predviđa ulaganja u preradu, ali samo onu kod koje su i ulazni i izlazni proizvod u procesu prerade deklarirani kao poljoprivredni proizvod, odnosno onaj s Priloga I Ugovora o financiranju EU. Kako se liker ne smatra poljoprivrednim proizvodom, zaključili smo kako ulaganje nije prihvatljivo.

No u tom zanimljivom razgovoru, dotakli smo se kompletnog poslovanja njegovog OPG-a kojeg sam brzinski, u telefonskom razgovoru skenirao u samo nekoliko minuta.

Čovjek je pojasnio kako ima registriran OPG i kako smatra da posluje u potpunosti u skladu sa svim pozitivnim zakonskim propisima. No kad smo zagrebali malo dublje, shvatili smo da to i nije baš tako. Njegov OPG proizvodi oko 5.000 litara likera godišnje, koje plasira uglavnom na štandovima u turističkim naseljima. Čak i uz pretpostavku da proda svega polovicu godišnje proizvodnje, uz cijenu od 20 EUR-a po litri, ostvari godišnji prihod veći od 50.000 EUR-a. Koliko jedan poduzetnik na zarađenih 50.000 EUR-a ima davanja, od obaveznih doprinosa, poreza ovog, poreza onog… bolje da ne spominjem.

Zakon se mora poštovati
Naime, svaki poljoprivrednik koji ostvaruje godišnje prihode u iznosu većem od 10.680 EUR-a i to od prodaje poljoprivrednih proizvoda u neprerađenom stanju i primljenih potpora (uključivo EU potpore) obveznik je upisa u Registar poreznih obveznika. Svi oni koji tijekom godine ostvare ostvare toliki prihod, postaju obveznici upisa u RPO od 1. siječnja sljedeće kalendarske godine. Naravno, ako ste (S)OPG i prodajete proizvode na tržnici ili na kućnom pragu, ne u organiziranom otkupu, teško će vam netko dokazati da ste ostvarili prihod iznad tog iznosa.

Međutim, svi oni koji prodaju prerađene poljoprivredne proizvode, neovisno o ostvarenom iznosu godišnje prodaje, obavezni su upisati dopunsku djelatnost u Upisniku OPG, te se upisati u Registar poreznih obveznika, najkasnije u roku od 8 dana od početka obavljanja djelatnosti. Među takve spada i proizvođač likera iz teksta, koji je, vjerojatno ne svojom krivnjom, propustio ispuniti svoju obvezu.

Porez se može plaćati paušalno do primitaka od 40.000 EUR-a, a prema najavama taj se iznos od 1.1.2025. podiže na 50.000 EUR-a. Ovu obvezu imaju svi oni koji prodaju npr. vino, maslinovo ulje, rakije, likere, pekmeze, marmelade, ušećerene kore agruma, ušećerene bademe, kolače, tjesteninu i dr., a registrirani su kao OPG.

Upis u RPO i PDV
Porezni sustav za poljoprivrednike, velikoj je većini potpuna nepoznanica. Mnogi naime poistovjećuju ulazak u Registar poreznih obveznika (RPO) s ulaskom u sustav PDV-a, zbog čega se "boje“ poskupljenja svojih proizvoda. No radi se o dva potpuno različita pojma. Prag za ulazak u sustav PDV-a, jednak je pragu za paušalno oporezivanje. On trenutno iznosi 40.000 EUR-a što znači da uz prihode do tog iznosa niste obveznik PDV-a, odnosno proizvod koji plasirate na tržište neće "postati“ skuplji za 25%.

Prijeđete li iznos od 40.000 EUR-a, obveznikom PDV-a postajete od prvog dana mjeseca koji slijedi mjesecu u kojem ste prešli spomenuti iznos.

Upisom u RPO dakle, postajete obveznikom plaćanja poreza (ponavljam, ne PDV-a) najčešće u paušalnom iznosu, koji je ovisan o ostvarenim prihodima. Najniži iznos poreza, svega 16,95 EUR-a mjesečno, plaćaju oni čiji je godišnji promet u rasponu do 11.300 EUR-a, dok će najviše platiti oni u razredu od 30.600,01 EUR-a do 40.000 EUR-a. Njihov je mjesečni porez i dalje niskih 60 EUR-a.

Koliko god se to mnogima činilo bespotrebnim nametom, sjetite se kako su u svim drugim oblicima poduzetništva porezne obveze puno veće, a porezni nadzor mnogo stroži. S obzirom da OPG kao organizacijski oblik poljoprivrednika sve više nalikuje obrtu, sigurno da će se i nadzor ovdje s vremenom pojačati. Zato, ako ste se prepoznali kao obveznik upisa u RPO, učinite to već danas, a uz plaćenih barem 16,95 EUR-a mjesečno, mirno spavajte.