Poslovanje u inozemstvu: Je li porezna trava stvarno zelenija vani?

Piše: Pere Mioč, partner u LLM Porezno savjetovanje

Izlazak na inozemna tržišta u pravilu je prirodan proces rasta i razvoja poslovanja u životu kompanije. Uobičajeno uključuje i premještanje nekih aktivnih funkcija u poslovnom procesu u drugu državu, primjerice prodajne aktivnosti za jedan dio poslovanja. Ponekad su razlozi za otvaranje društva u inozemstvu drukčije prirode koja nije nužno povezana s aktivnim poslovanjem (npr. kada se otvara holding).

Motivi za otvaranje holdinškog društva mogu biti različiti, a, prema našem iskustvu, uglavnom nisu povezani s ostvarivanjem određenih poreznih pogodnosti, iako ima i takvih slučajeva. Naime, motivi za smještanje holdinškog društva u određenu zemlju najčešće su pravna sigurnost i zakonski okvir koji je pogodniji za poslovanje, jednostavniji pristup financiranju i slično. Jedan je od češćih motiva za otvaranje holdinškog društva promjena poslovne percepcije društva na tržištu, odnosno da se percipira kao društvo iz zemlje u kojoj je holding osnovan (najčešće su to Velika Britanija, zemlje zapadne Europe i SAD).

Prije svega detaljna provjera
Neovisno o tome što porezi obično nisu glavni motiv, porezna efikasnost cjelokupne nove strukture, izbjegavanje poreznih rizika koje nova struktura može nositi sa sobom, kao i porezne pogodnosti određene jurisdikcije također se trebaju uzeti u obzir u odabiru lokacije. Nerijetko društva pri odlučivanju zanemare važnost tog aspekta te se izlože velikim poreznim rizicima u holdinškoj jurisdikciji, ali i u tuzemstvu. To se pogotovo događa kada društvo nije dosegnulo zreliju fazu poslovanja, nego je odluka donesena u kratkom roku bez adekvatnog sagledavanja svih potrebnih čimbenika.

U velikom broju slučajeva riječ je bila o društvima iz IT sektora, pri čemu su jedine analize za potvrdu takve odluke bile iskustvo drugih da navedeni postupak prolazi u praksi ili javni tekstovi o pogodnostima poslovanja u određenim zemljama. Takvih pogodnosti za poslovanje u velikom broju slučaja zaista ima, ali isto smo tako vidjeli da su takve odluke neke poduzetnike stajale znatnih iznosa poreznih obveza. U članku ćemo ukratko istaknuti nekoliko pitanja/područja koja bi se, prema našemu mišljenju, trebala razmotriti pri otvaranju društava u inozemstvu.

Zamke ‘posebnih pogodnosti‘
Poduzetnici često očekuju da su porezne stope, pogotovo poreza na dobit, povoljnije u drugim zemljama na koje se gleda kao atraktivnije za poslovanje. Ipak, u pravilu sve države zapadne Europe imaju više stope poreza na dobit nego Hrvatska. Na primjer, generalna je stopa poreza na dobit u Nizozemskoj 25,8 posto, Irskoj 12,5 posto (za aktivna društva koja ne ostvaruju pretežno pasivne prihode), Luksemburgu 24,94 posto (kombinirano sa svim davanjima povezanim za porez na dobit), a u Ujedinjenom Kraljevstvu 25 posto.

Stoga teško da se motiv za ‘premještanje poslovanja‘ može pronaći samo u poreznim stopama, osim ako se ne planiraju iskoristiti posebne pogodnosti sustava koje mogu efektivnu stopu poreza na dobit znatnije sniziti, poput patent boxa i slično. Ako je cilj korištenje takvih specifičnih pogodnosti, potrebno je biti izrazito oprezan u vezi s ispunjenjem uvjeta za primjenu takvih pogodnosti jer nerijetko je za ispunjenje uvjeta nužno restrukturirati poslovanje, što samo po sebi može rezultirati velikim poreznim obvezama.

Dvostruko oporezivanje
Ako je riječ o izboru lokacije holdinškog društva, važno je obratiti pozornost na mrežu ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koju ima predmetna zemlja jer takva društva najčešće ostvaruju pasivne prihode poput prihoda od autorskih prava, dividende ili kamata. Budući da porezne stope generalno nisu niže nego u Hrvatskoj, u pravilu se porezna efikasnost strukture može pronaći upravo u tom dijelu.

Primjerice, ako društvo prodaje licencije, a većina je kupaca u SAD-u, nije s porezne strane svejedno prodaju li se iz Hrvatske ili iz zemlje koja ima potpisan ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa SAD-om jer porez po odbitku koji će nastati može znatno smanjiti profitabilnost poslovanja.

Dodatno, pri svakoj tako važnoj odluci potrebno je uzeti u obzir strategiju i planove društva za budućnost te provesti svojevrsnu analizu koristi i troška. Na primjer, ako je konačni cilj prodaja dijela poslovanja nakon nekog vremena, treba obratiti pozornost primjenjuje li određena jurisdikcija oslobođenje na kapitalnu dobit od prodaje udjela i pod kojim uvjetima.