Povećan minimalac u Njemačkoj - tko na kraju plaća cijenu?

„Povećanje minimalne satnice nije do kraja promišljeno“, smatra Jan Apeltrat. On vodi jedan restoran i dva kafića u Mainzu te zapošljava 15 stalno zaposlenih radnika i 60 radnika na takozvanim mini-poslovima. „Nama nedostaju stručni radnici, a ne ispomoć. Ako sada ispomoć moram plaćati 13,90 eura po satu, onda i svi ostali moraju proporcionalno više zarađivati – a to si ne mogu priuštiti“, dodaje ovaj ugostitelj.

Problem je, kaže, i sve manja razlika u plaćama. To može dovesti do toga da stalno zaposleni kuhar, koji radi 40 sati tjedno, na kraju ima manju neto zaradu od nekvalificirane ispomoći, objašnjava Apeltrat: „To ne može biti ispravno.“ Polazi od toga da će morati povisiti cijene – piće i jelo u restoranu bit će skuplji. Ipak, ostaje optimist i ima velike planove: ove godine želi otvoriti još jedan ugostiteljski objekt u Mainzu.

Podizanje cijena nije rješenje
Za mesara Waltera Adama kod Landaua jasno je da svojim mušterijama ne može nametnuti veće cijene. Vidi da ljudi imaju manje novca u novčaniku i da se sve rjeđe kupuje skuplje meso. Njegova obitelj vodi seosku mesnicu i sami kolju. Kada poraste minimalna satnica, morat će povećati plaće i stalno zaposlenima. Kako nadoknaditi taj rast troškova, ne zna, a za 2026. računa s manjom dobiti. Ipak, ostaje optimist: „Kroz krize posljednjih godina – koronu i visoke cijene energije – prošli smo relativno dobro.“

Proizvođač povrća Martin Steig iz Falačke obrađuje 50 hektara zemlje, na kojima, između ostalog, uzgaja cvjetaču, salatu i komorač. Zapošljava deset stranih sezonskih radnika, koji uglavnom dolaze samo na nekoliko mjeseci. Njima mora isplaćivati minimalnu satnicu, što za njegov obiteljski posao znači dodatne troškove od oko 20.000 eura godišnje, kaže Steig.

Veći troškovi proizvodnje dovest će do viših cijena za potrošače. Dobit je već sada mala, a gospodarska situacija mnogih poljoprivrednika teška: „Jedno gospodarstvo za drugim odustaje."

Mladi luk iz – Senegala
Uz birokraciju i visoke troškove proizvodnje, viša minimalna satnica dodatno opterećuje domaće proizvođače i pogoršava njihov nepovoljan položaj u odnosu na strane konkurente, kaže glasnogovornik zadruge koja okuplja 90 gospodarstava i godišnje proizvede više od 200.000 tona voća i povrća.

Proturječnost je u tome što politika, s jedne strane, zahtijeva kratke lance opskrbe i svježe namirnice, a s druge strane domaću proizvodnju čini skupljom, navodi glasnogovornik zadruge. Posljedica je to da se mladi luk za europsko tržište danas sve rjeđe uzgaja u Njemačkoj, a sve češće u zemljama poput Senegala.

Četiri milijuna zaposlenih profitira od povećanja
Zaposleni u Njemačkoj koji primaju minimalnu satnicu od 1. siječnja 2026. dobivaju 13,90 eura bruto po satu – 1,10 eura više nego prošle godine. Zakonski minimalac sada vrijedi i za radnike na mini-poslovima.

Ovo povećanje minimalne satnice odnosi se na oko četiri milijuna radnika u Njemačkoj – odnosno deset posto svih zaposlenih, kaže ekonomist i sociolog rada Stefan Zell s Visoke škole u Koblenzu.

U Njemačkoj, u kojoj radi iznimno velik broj ljudi u takozvanom sektoru niskih plaća – poput ugostiteljstva, maloprodaje, poljoprivrede, kao i logistike i skladištenja – mnoga su poduzeća nakon godina stagnacije i recesije oslabljena. Uz to se stvara i pritisak na povećanje drugih plaća: kvalificirani radnici poput kuhara, pekara ili slastičara automatski traže veće zarade kako bi se očuvala razlika u odnosu na minimalnu plaću. Međutim, mnoga poduzeća te zahtjeve mogu ispuniti samo u ograničenoj mjeri.